14/5/2009 17:01
Ja i ona kažemo da nije , nije još vreme , telo je kanda šapuće nešto sasvim drugo

          Vidim , uznemirena je , htela bi nešto da mi kaže a ni sama nezna kako to da mi saopšti . Obično kada je zbunjena vremenom koje gazi sve pred sobom  i duhom koji je u suprotnosti sa tim izađe iz svog dela kuće pa stane na sredinu našeg malecnog zajedničkog dvorišta i to tako da se nacrta posred prozora .
    Onda se vrpolji
  .................

             -Ajde bakuta , uđi .

 Onda ona kao nevoljno prihvata poziv i naglašava da nema baš vremena na pretek jer tek što je krenula kod drugarice ulazi kod mene . Ja je privučem jednu stolicu ona sedne počne da gleda TV zajedno samnom . Ja i ona sami , moji su u školi ........

               I onda je sagla glavu zagnjurila u ruke i počela da jeca . jeziv je to osećaj kada vam majka od osamdeset leta pred vama iz čista mira padne u očaj

              Ustanem i priđem je sednem pored nje i stavim joj glavu na svoje grudi ona kao mala devojčica privije se stisne me rukama svojim slabim i sada mirno roni suze , nekako opuštena  ne kao do malopre u grču plače kao da iz nje izlazi sva strahota ovoga sveta
           Milujem je po glavi , njenoj beloj kosi , beloj kao sneg . Beloj i paperjastoj

              - Šta je bilo bakuta ?


              - Bojim se



















                                       Sinoć je proplakala svu noć u uglu rođene kuće , probudila se i nije znala gde je , pomislila prestrašeno do ludila kako smo je odneli negde . Onda je u jednom trenutku poverovala da je u svojoj kući gde se rodila pa shvatila da gubi racionalnost . I tako je bila sama i prestrašena celu noć sklupčana kao malo dete na podu u ćošku sobe


                             ...............ma život je sranje definitivno 
objavio: gooliver kategorija:
obavesti prijatelja | Komentara (3) | Pošalji komentar