11/3/2009 16:42
Došao je i taj dan , ranim jutrom pođosmo za Zrenjanin u ustanovu zvanu " medicina rada " . Stigli , parkirali , izvadili krv i predali urin podobijali kartone.
           Svašta nešto i po malo čudnog . Vrata za vratima , mantil za mantilom ....i onda negde u dnu hodnika na jednim vratima zlatnim slovima     " Psihijatar "
             Pokucam , sa druge strane čujem odsečno " da " . Otvorim vrata spreman na sve njegove zamke , mislim u sebi ; pazi na ruke , ne uplići prste , sklanjaj ruke , opusti se , budi ležeran , ne diši brzo , suzi zenice , gledaj ga u oči i nedaj da vodi igru ...............
                     - dobar dan
                     - dobar dan
                     - kako ste ?
                     - dobro
                      - dobro , sigurno ?
                     -  sigurno
                     -  e to nije normalno

       pomislim kako me je nasankao i zabeležim jedan nula za njega , izjednačiti ne mogu jer u ovoj našoj igri uspeh je ako je ishod nerešen , sada već minimalni poraz je primamljiv .............

                       - čime se bavite mladiću  ?
                       - kada ?
                       - u slobodno vreme
                       - bakćem se sa kompjuterom
                       - satisfakcija je materijalne prirode ?
                       - ne
                       - to nije normalno
                       - ali komunikacija među ljudima se dana svodi na monitore i tastature .........
                        - na žalost - da , ali ni to nije normalno

    bez ikakvih komplikovanih objašnjenja ubeležim dva nula za njega

                         - delujete mi malo napeto
                         - ko , ja ?
                          -  da
                         - čini vam se samo
                         - mislim da to nebi bilo ..........
                         - znam , normalno , jel tako ?
                         - ne mladiću , to nebi bilo dobro po vaše zdravlje i bilo bi dobro  kad bi imali neko parče zemlje ..........
                          - imam ja zemlje
                          - imate , pa jel obrađujete baštu ?
                          - ne
                          - ?
                           - da neobrađujem je , nemam vremena
                           - znam mladiću  " bakćete se sa kompjuterom "
                           -  ali ...........
                           - .......eto vidite da to ipak nije normalno

                  Sago je glavu i piše nešto u onaj karton  a mene kopka , mora da pitam pa nek pukne

                           -  doktore kako god okrenem ispada da ja nisam normalan nakon naše priče

                           - ma mladiću moj , normalan si ti ali to nije ....................