8/2/2009 17:32
Kada sam ja bio dete trudio sam se da to prestanem biti
a danas  kada sam valjda neki čovek boli me saznanje kako će i to jednog dana morati da se desi
         .....  stigavši kući , prvo primetih da kroz stakla od vrata njenog dela kuće ne primećujem tamne obrise ručki od njenih kolica . To mi prvo bi drago jer eto malo granulo sunce a " bakuta " je pametnija od svih nas te uvati poleta i potrča za njim
           Nakon dva sata nazvah njenu prijateljicu kod koje obično ode , telefon je do kraja odzvonio i zebnju u srce uveo , setih se kako je pre neki dan tvrdila da je cigare pre šest godina ostavila i jedva logično ređajući samnom sve događaje u zadnjih petnaest odustala od te tvrdnje . Neugodne misli kada ti majka nije kući a neznaš gde je
           onda sedoh u kola i krenuh da obilazim grad , nigde nikog , ulice prazne . Učmalost se uvukla ne vredi ni lepo vreme , a i šta bi mi značilo da su ulice pune ....nje nigde nije bilo .
            Krenuo sam kući , pomislim da panika parališe um da treba da sačekam neko vreme i u tom među prostoru dobro sagledam stvari
              nešto me steglo u grudi
otvorim kapiju , pogled ka njenim vratima i uzdah olakšanja , čujem je kako kod nas priča sa ženom , otvorim besno vrata a ona odmah ljutito na mene
                gde ti skitaš kad su ti žena i dete kod kuće sami ........evo donela sam vam jaja i platila sam račune baš onako kao što si juče tražio od mene

.................................................................................


                          ona ima osamdeset i možda je jednom pobrkala lončiće što se cigara tiče  ali ja kanda svaki čas zaboravim šta sam koga zamolio da čini ..............