4/2/2009 21:12
Više se ničega ne sećam , ničega i nikoga
Sve više mi odsutnost nadolazi kao normalno stanje
Ja sam postao nomad na krilima sumnje i straha
božanstvo samo sebi i huči mi levo uho

voleo bih da se sve završi brzo
da preskočim sve uvode u glamur crnila , da sklopim mirno oči
voleo bih da izađe ovaj mulj iz mene
voleo bih da popijem na miru jebenu crnu kafu

nadolazi veliki talas , ja ga gledam
igrajući se u pesku okrenut prema njemu
i mislim
ja nemam više o čemu da pišem

praznog li izloga u duši nomada
avanturiste bez slušalaca
bojim se
bojim se da u stvari i ne postojim - već odavno


samo bi stao na ivicu provalije i počeo da urlam
hoću da bude kao nekada a znam da neće

ma sve je ovo sranje