28/7/2008 21:02
A ulica širooooooooooooooooookaaaaaaaaaaaa pa jendek dubok pa letnja vruća kiša .........odjedared , pa ga prelila na skroz a ja mali . Gacam i gacam cipelice šljapkaju a jendek mami dok iz zabavišta idem kući sam .
         Heh , a naspram anforkapije deda Vase Šoklovačkog onaj njegov šarov , pravi vrtirep , sedi . Ustvari čeka mene jer evo čim me spazi diže se veselo pa i on po onoj vodurini poče da šljapka pravo pa ka meni : Ma radosti prave , dva drugara ništa lepše širim ruke a on maše repom
     .......osmeh , toliko danas fali . Pre svega dečiji
         Nešto razmišljam ko je tome kriv

Biće da je zato što su napravili kišne kanalizacije pa jendeke uklonili iz života neobuzdane dece moderni filozofi posadili tuje i kojekakve palme pa deca više ne kradu kajsije zelene pa samim tim ni problema sa stomakom  nema , još malo pa ni šljive neće biti , orasi , .......šta su to orasi ?
     A tek bagrenje , pa dud pa beo pa crn pa u krošnju gore pa svi musavi do zla boga ..........ne ne ne nema više duda sada je tu neko japansko čudo ma ni porta više nema voća i tamo sada stoji neki reflektor usmeren put krsta da sija , sija sija sija .............potamnelo je to odavno u čoveku jer tako mi mnogo fali taj dečiji smeh ,
 sada ih mame dočekiju uz vrtića spakuju u kola pa voze kući ili na neki čas engleskog , klavira , baleta .............

            a tamo negde neki šarov  ispred anfor kapije sedi i čeka svog drugara




                          prestao sam da budem dete i počeo da mislim o smrti - toliko
20/7/2008 18:50
Dva dana jebavo neka vrata , najzad ih dobro natopio u neku špekciju stavio tj naslonio u prednje dvorište i sada čekam da se pojave majstori . Kažu da su tu u okolini al da im ipak treba dva tri dana da stignu do kuće . Eh i onda ja kuko na put od mora do kuće . Bezveze , mislim šta je njima pojam " tu negde u okolini " ?
   Ma nema veze , nije ovo tema posta , ja sam samo hteo napraviti uvod kako sam stigao do kafane i ......dobro de nije baš tako strašno bilo , ono jes da kad sam izlazio me neka baraba očepila po ruci no ipak živ zdrav ali ne i prav stigoh kući .
   Dobro ni to nije tema posta al ipak bez razrade nema ni fabule . Hm , elem nakon trećeg gorkog lista tamo pored onog suncobrana ekipa mala predvodnika ovog malog stada duša moga sela ili ti drugim rečima onih što vedre i oblače počeše sa pričom šta nas čeka ove godine za veliku gospoinu ili seosku slavu . Pa ovako , koga zanima , okruglo pa na ćoše .........

                khm

         cela ujdurma treba da traje pet šest dana od kojih će biti upamćeno gostovanje i prvi  zvanični koncert Severine u Srbiji zatim isto tako koncert Zdravka Čolića pa zatim oni što su zaljubljeni u Kelte ortodoksne ima da se vesele i .....dalje neznam jerbo je za mene mlogo tri pelinkovca
        uf , poenta je u sledećem koncerti treba da su mufte ili ono da i ako ne valjaju po logici da je i sirće slatko ako je mufte tako će i ovaj provod biti dobar
        tako , neka je ovo samo najava do tada ima još skoro ceo avgust ............
objavio: gooliver kategorija:
obavesti prijatelja | Komentara (9) | Pošalji komentar
17/7/2008 21:03
Uredno povezana marama preko glave , krupkne oči , utoliko istaknutije suze  i  neverica u njima .
       ustvari , sreo sam je na početku ove moje zadnje nade u ljude , kažem zadnje jer baš ona beše uticala da izgubim zadnju bitku u potrazi za verom .Bila je sva u crnom sigurnog koraka što od zaseoka vodi nekom opčinjenošću ka najpre donjem pa na kraju i onom gornjem manastiru , korak po korak .........bosa po kamenjaru
       ja u kolima .............
 ........ona uvek nekako fantomski iza svake krivine ispred mene . Od tog donjeg krenuh i sam peške ........u patikama .
  Sretoh je gore
    Znaš , ja sam tražio takvu osobu u stvari , tražio sam odista pravu veru . Ja nisam vernik , ne verujem u mantije , ne verujem u leviske , usisivač mobilni telefon sklapanje poslova u vezi trgovina sa kolima i sređivanja svetih odaja svetog vasilija . Ne verujem da je dotična ličnost postala sveta samo da bi jednoga dana bila izložena neumoljivom jednoličnom zvuku  svakoga evra koji padne na dno kutije na uzglavlju .........ja verujem u devojku što osam kilometara pređe bosa

             I onda je videh kako izlazi ispred mog auta gore na magistrali . Žena joj beše nešto objašnjavala , suviše brzo da bi dala i najmanju šansu za pitanje , nerazumevanje , šansu za razgovor u dvoje . Samo joj je gurnula dvadeseticu u šaku sela i kombi i krenula dalje .
           Moja vera je stajala sa otvorenim šakama na obrazima , ubrzo na očima i strašno , jako strašno plakala . Jebena tuga se uvukla u svaki kamičak u svom nepreglednom prečniku oličenja svetosti i dobrote
        Spuštene marame , kratke crne kose predstavljala je sve ono što sam izgubio izgleda zajedno sa njom
       ...................evo sedim kraj monitora nakon podosta dana i dana u vidu odsustovanja sa bloga i još uvek ne mogu dočarati sliku ništavila od čoveka što oduze njoj pa samim tim i meni zadnju nadu u postojanje i jednoga čistoga mesta na ovoj jebenoj zemlji