2/5/2008 18:57
Fotelja je skroz iscepana , stoji gde je stojala i ceo svoj vek . Gledam je onako oronulu .....
                  .........sedim na rukohvatu , onako mali sa češljom u ruci bauljam po njemu boreći se da dođem do njegove "ćele "i onda kada se najzad domognem tog najdražeg dečijeg plena krećem da  ga uređujem . Po malo mi  je to smešno , ali sa desne strane glave poveći pramen kose ostavljen je baš za takve igrarije , navlačim ga preko one pustoši na vrhu glave  baš kao što ga i on svako jutro  redovno  navlači .
     Dečije pamćenje  dugo traje
          No nije dugo takva moda bila , sledeća slika  što mi leti kroz glavu beše  njegov famozni voćnjak , onaj što se skoro uhvatih sa njim u koštac , onaj što  je sa čudnim redosledom gradnje nastala mala vinogradarska kućica . On sedi u nekoj košulji ispod stare klruške presađene iz našeg pomanjeg kućnog dvorišta kada smo rešili da baš sve treba u beton zaliti , i tako  sedeći preživljava rojeve komaraca što kidišu na njega . Bio sam osnovac  i zatekavši ga onako izujedanog sebi već tada dadem za pravo da mu kažem  " e jesi budaletina matora , pa što onaj autan ne koristiš ćale ?  "
   A on ošišan do glave ponosno pokazuje na neko paperje što mu niče na onaj njegov skoverac
        E Oli  pa ja sam otkrio lek , ako su pijavice dobre za mnoge bolesti , ovi komarci sigurno leče  ćelavost ............

......................da ,  gledam u tu fotelju  i teško mi je objasniti sa suznim očima zbog čega nedam da se "presvuče "


                                 Hoću je takvu iskidanu ko što je moj život iskidan nedostatkom jebenog vremena  i manjkom pameti koja nikada nije dozvolila ovoj budali da kaže

                             O koliko te volim ćale .....................