7/4/2008 10:16
Hm , nisam više baš tako siguran u prdnosti moje ravničarske okoline

                sve , ama baš svaki deo tela me boli . Tur po najviše , idem ko da sam bio juče nastranih seksualnih opredeljenja . Ma šta nastranih udarničkih brale i ne idem već se vučem ko prebijena džukela da ne koristim one izraze u vezi cele noći , seksa i moje zadnjice ..........
               eh , kupim ti ja biciklo i tako ti sve ovo krene .
    A on  ki jabuka rumen , pa prošaran nekim nijansama zlatno sive boje .   Ja budala , na kraju ne rumen već modro crven i bez i malo prošaranosti pameti u glavi , rešim  da se malo provozam u stilu dokle horizonti sežu ....Uf
            Da , uf !
       Lako je brale u planine voziti biciklo bez da imaš neke posledice po sebe sa onakvu odluku jerbo naiđeš na planinu pa biciklo okreneš jer tu i horizont beše dosegnut .A i svatiš da je lakše kući ići no uz planinu okretati .
           Toga kod nas nema .
     Okrećeš ona pedala  pa ih okrećeš a oko tebe sve isto , nit orijentir nit azimut da odrediš pomoću njega što će reći izgubiš se očas ko pile u kučinu . E , ali nisam ja sam bio , bila Selena samnom i to nasmejana onako dečiji ..........i to prvih sat vremena . Nakon toga je izgubila vedrinu , a prošli smo  tek neznatnu relciju za tih tričavih šesdeset minuta .
            Hm , dobro , pomislih kako je vreme za korišćenjem prednosti savremenog sveta i svih vidova komunikacija u njemu. Izvadih onaj moj telefon rešen da pozovem Nenče da u stilu američke konjice izvrši evakuaciju trupa na terenu tj Selene i mene . E tu bi debakl tj. pravo saznanje gde se nađosmo ja i Sele , signal ne da je bio slab već je ono parče sinonima za antenicu što je na ekranu nekada bilo onako siromašno pokrjano bilo - što će reći signala nema .
Eh pade mi na pamet gde su Pavković i Lazarević krili sve one naše tenkove ,
    pa ovde  ni satelitom nebi mogli da nas nađu bog te mazo , to kada mi kroz um prođe svatih kako je došlo vreme Dejvida Belamija i klasičnog prevoda njegove nekadašnje emisije po nazivu " opstanak "
     Šta ćeš , prst usta pa odrediš odakle duva vetar i naravno uz njega kreneš nazad

.................ko Tutan ka mon ukočen , doduše ne i balzamovan al kada me je žena onakvog bukvalno odvajala od biciklo mislio sam kako će neki deo i da ostane zalepljen za njega , stigoh domu svom . Sele je svoj prevoz odmah odgurala u šupu dva puta okrenula ključ i bacila ga preko dolme pravo pa u Tisu pa potom prošla pored mene ranjenika bez i trunke sažaljenja pa u svoju sobu da vida svoje rane .......

     I tako pišem ovo stojećki,od same pomisli na sedenje mi se diže kosa na glavi .
                        A proleće stiglo - uveliko


                 ajd pa zdravo , idem da podmažem lanac