12/11/2008 16:44
U " zadnjoj " sobi , negde izmedju kreveta i kredenca u samom uglu ležerno obmotano paučinom vremena ležalo je ogledalo . Sam bog zna od kada ono tako stoji kod majke u spavaćoj sobi . Njoj valjda nije potrebno da se ogleda a i nekako nije više ni rada da se doteriva pa stoga i beše tako zapušteno i zaboravljeno od svih .......pa i od mene
      vreme provedeno u gledanju njegovih kontura pretopilo se već u radnju kretanja , nedugo svatih da sam ga doneo i položio u radionicu te počeo sa skidanjem finih tankih slojeva prašine sa njega . Milovao sam ga svakim dodirom  skalpelom odstranjivao bolesne delove praveći precizne rezove  najfinijom šmirglom peglao nečistoću sa njesga sve dok nisam ugledao željenu sliku .
      Izvadih četku pa je po grubljoj šmirgli prevukoh par puta tek da ispadnu dlake sklone ispadanju , pa fino umočih jednu trećinu četke u lak te krenuh ples po ramu od ogledala . Plako istim ritmom , jednolično  tako da kada se saviješ možeš videti paralelne tragove četke koji su se rastapali i zalivali u jednu celinu ...........
 Fino , da dobro će biti ,
     ostavih ga na  naslonu da stoji neko vreme tek da srknem davno skuvanu kafu i pozovem ženu te saopštim  ultimatum

                       " tu će da stoji "


          Evo sedim i mislim , vreme je čudna stvar , ono ne postoji . Ili bar nije postojalo dok nisam napravio ultimatum . Jer u mojoj kući nije bilo ogledala , nepitajte me zašto , osim onog u kupatilu kao da su proterana bila iz bliže i dalje okoline , ...... a sada , sada vidim kako vreme teče svaki dan .................u ogledalu
                             A možda mi je mati mnogo više mudra žena no što sam mislio , možda je prevarila vraga sakrivši ogledalo u zadnju sobu