12/9/2007 21:50
                 Tup tup .........traaaaaass , dum  fijiuuuuuuuuuu
      Trčim od drvete do drvete a ono na sve strane fijuče . Došao sam do prvih redova , provirim malo vidim jednog na zidu sa praćkom  , malo levo iza nekih naređanih cigala i drugi  . Imao sam gomilu malih žičanih metkova i malu praćkicu od jedne gumice izvučene iz gaća ,.........ping , ping ping .
        Odapinjem one metkove i pogađam par puta , ono peče ko osa kad te strefi . Sada prave usresređenu vatru na mene ko ludi , bole ih ševac što sam ja samo   " niko i ništa "  bole ih ona stvar što prava vojska  napada  tek iza mene , boli ih što oni imaju praćke ali one prave  -  oni vide samo mene . A ja , ja heroj onako mali sa nekih sedam osam godina krenuo u juriš , sam ,
                                                pa i partizani su tako , oću i ja i ...........

                                                          TUP ....................u čelo



                                                                                         otvaram oči  a ono svi iznad mene , presto rat jebote , ko oni budisti kad idu a svi ratovi staju pred njima . Ko zna možda neke olimpijske igre jednog dana zbog mene nameste , možda majka terezija nebi ni postojala da su čuli u to vreme za mene



                                                                  Od tog doba sam postao jedan od naj zaštićenijih u gradu  klinac što je jurišao sam na srednjoškolce   , na te iste koji su ga svugde kasnije kroz život branili  i pazili ............


                                                                                                           od tada sam prozvan GULIVER