25/3/2007 09:30
                  Nije još vreme , to su moje reči a koje bi druge i mogle biti . Nemoć je u meni nadvladala borca i samo utisak vrhova prstiju drži je na krevetu kraj mene . Držim je a ona je tu sam bog zna kojom snagom  kojom voljom , i nije mi jasno ama baš ništa više u životu ............ milujem je njenu smežuranu kožu , ljubim u obraz ništa ne govoreći , zaustavljam njene reči koje liče na " one " očeve što me ispratiše na posao toga jutra ............

             ..........srce staje , na svakih tri otkucaja , moj strah ga samo prati volja samo pokreće . Gledam kako je brada drhti , a oči tako smirene čudne u nekom gledanju na ono što joj se dešava .

               A ja , pitam sebe da li nju mogu da pustim , da li da budem sebičan i priznam .........

                još nije došlo vreme majko

         Grlim to već krhko od starosti telo ,
                još ima života u tebi nedaj da ostanem i bez tebe majko ! ON  će da mi ovaj put oprosti na mojoj sebičnosti i što neću da te pustim njemu
      Jedna suza i jedna misao ........ nisam mu verovala ........ 

                                         dobro jutro mamika , moje prve reči jutros kada sam je video , moje srce zna da je ono najgore prošlo , bar za neko vreme . Volja je ponovo u naziranju negde u dnu oka njenog i ja idem sada da je skuvam čaj ...................


                                          hvala tebi ma ko da si za vreme