14/11/2007 23:15
          ..........kao mačka kada gazi po vodi , šljapkam pa sve tresem patikama .........kiša , mrzim kišu .



            gledam u Selenu , dete . Devojčica već . Sećam se prve svađe sa ženom ...... selena koju sam jednostavno zvao beba već dugo plače , ja nervozan , od straha .Znaš boriti se za sebe je mnogo laka stvar , za drugog to progresivno uvećava strah od ishoda borbe ......... za dete -paničar pravi .
           ma ne , nije bila bolesna nego ono kada crevna flora nije formirana pa grčevi i ..... a ona dete  moje slatko kada je tata uzme u naručije sva se opusti i zaspi , a tata je nosa i peva uspavanku , jednu te istu non stop .

             Večeras je gledam narasla je fala bogu u pravu devojčicu , pogledi nam se sreću i onda ....... razlog zbog kojeg jedan otac  živi , osmeh , samo moj , samo meni upućen onako od srca neiskvaren bez uzdržavanja bez namere da ga zloupotrebi , naplati .........dečiji osmeh kao melem kao lek na rani , na ovom ružnom raspoloženju , ....kao sunce na ovoj kiši .
              Seda pored mene , nasloni glavicu na moje rame i zagrli me nežno , na uvo mi šapne: "volim te naj više na svetu tata "   A tata sve firnajz piška pa sa iskrom u oku u mamiku gleda ........ moje dete , samo moje i nikom ga nedam . A mama neka rodi sebi ako ima nešto protiv

               ............. a napolje pada kiša , mrzim kišu . Ali ima nešto dobro i kada ona pada ,  daje mi  vremena za posmatranje onoga što je tu oko mene  onoga što po nekada zaboravljajući koliko mi znači  jednostavno nesvesno zapostavljam .........moje dete  koje me voli najviše na svetu