.......... obavezno završiš kao višak, neznam dali je to samo kod mene slučaj ali odavno zaključih kako su same sebi dovoljne, na duže staze. Kao ponekad prođe mi danas ponovo kroz misli jedna definicija junaštva i čojstva- pa ona ide otprilike ovako : "Junaštvo je kada sebe odbraniš od drugih a čojstvo kad druge odbraniš od sebe"Interesantno sebe nikad nisam mogao da odbranim jedino od sebe a kod drugih jedino vidim isti problem stim što ga većina nije svesna .I da se vratim na dve žene na početku teksta , komšinica priča, moja Nena guta i na pola teksta počinje novu temu ne završivši se u pola reda komšinica sada Nenin ekspoze prati i počinje da drma zdušno glavom, valjda odobravajući nedovršene misli koje već polako seče ubacujući svoje neke citate i primere . Naravno tema je sad već odavno neka nova i baš u nikakvoj vezi sa početkom kafenisanja .A ja kao prost čekam neku pauzu dramsku da počnem sa svojim viđenjem zadate prve teme . Naravno da sam ustao od stola i seo za računar , evo one i dalje pričaju o ko zna čemu, odlično se razumeju i nadopunjuju čak neobraćaju pažnju što o njima pišem a i što bi kad su dve žene same sebi dovoljne na duže staze ?...............Ili možda nisu ; probudi me ujutro kad kreneš na posao , to je doprlo do mene kao olakšanje u vidu komunikacije sa mojom Nenom . Setih se ČEDE i naravno njegovog teksta : DA DRAGA ....... A jednog dana ću ,ako da bog,pričati " eh ja i moja bakuta ma mi smo ti ...................živeli bez čojstva i junaštva jer za tim nema potrebe ni dan danas u našoj ljubavi.
