July 27, 2009
Prijatelj koji se nekada samo tako zvao
Necu se sluziti pogrdnim recima, al tako bi slatko jednu rafalnu paljbu psovki izrucila…
Vise od godinu dana prebiram po svojoj glavi, pretresam, postavljam bezbroj pitanja-da li sam pogresila? Zasto sam to uradila? Otisla bez pozdrava, u inat izbrisala brojeve telefona, u sirokom luku obilazila pojedine delove grada jer nisam zelela a ni htela da te sretnem prijatelju ….jer za mene je prica bila zavrsena-ne zasnivam prijateljstva, veze na lazima kao ti…. Ne mozes se kleti u nesto sto nemas. Busao si se u grudi, da imas dusu, mene je spasla moja intuicija I sam Bog koji mi je otvorio oci I ono nesto sto sto samo zena oseti, ono nesto u dusi na dnu srca gde se taloze svi promasaji, gorke kapljice, pepeo prijatelja koji su se nekada tako zvali,Ja sam gorkih kapljica u svom zivotu mnogo popila, I ne dam citaj- ne dam vise da se taloze gotovo je………. I dalje sam iskrena I bicu, iako me je upravo ta moja iskrenost bezbroj puta kostala u zivotu I nemam vise dukata za bacanje….jer se svaki otkidaso od moje duse…..Ali moje vreme je doslo, rasciscen je teren za nove pobede I uspehe I ostala je sva gorcina iza mene, a ispred , e prijatelju moj ispred mene je zivot nesto sto ti nikada neces imati…….ja imam sve. Ponos, srecu, ljubav, nadu I veru u bolja vremena , koja ni mene nece zaobici, znam da nece…..
ne osvrci se vise...i ovo je previse...pusti ga...ne trosi minute u danu na bezvrednost...
Vesticara-u -pravu si ali veruj moja agonija je trajala godinu dana....i razresila se juce zamisli to...samo mogu da kazem Bogu hvala sto se sve konacno razresilo. Prijatan dan
sve što ima početak , logično bi bilo da ima i kraj ..............osim ljubavi . Ako je kraj .................nije ni trebalo do toga doći
Guli-uvek sam cenila tvoje misljenje i ovoga puta ti moram reci isto -U PRAVU SI
I ja naleteh u ove blogoyevske krajeve nakon nekog vremena... ljubav nema kraj (a voleo bih da ima), ima samo oblike... prokletinja jedna sto zna da zaboli vise nego kada se cekicem udaris po palchiki... ostaviti taj oblik ljubavi (citaj boli) iza sebe prvi je korak ka pronalazenju nekog novog i lepseg oblika iste.... eeee filozofijo moja nisam te ni vol'o...
E de si Niki, nije te bilo davno, izgleda da je kod tebe doslo do promena, bas lepo.........aj pa nek ti bude lepo uvek i svrni koji put na blog...mah mah
Mislim da najgore razočarenje doživiš kada izgubiš prijatelja. Ako je nestao iz tvog života na takav način i iz razloga koje ovlaš pominješ (naravno, treba sačuvati intimu od banalnosti i pogleda nepoznatih) onda on nije ni zaslužio da nosi naziv "prijatelj". Pravi se prijatelji gaje, paze, vole i cene.
Sigurno je da ništa novo nisam rekla, ali sam, jednostavno, imala želju da ti pružim ovim komentarom podršku.
ajme -hvala puno-znaci m i podrska puno.Pozz
Ma da, promenilo se ponesto.... posao na primer za pocetak, ali i to je nesto... ostade tu jos stosta za poraditi, ali "one step at the time"..... pisacu.... samo malo volje da dograbim....