June 8, 2010
Korporativna filantropija
 

    Korporativna filantropija-društveno odgovorno poslovanje u neodgovornom društvu

 

    U vremenu predizbornih kampanja, koje vidimo, čujemo , na svakom koraku, u vremenu kada saznajemo da je Šarićev klan držao stabilnost evra godinama….Kada se donose novi zakoni, koji su dobri ali se na žalost ne poštuju , kako od strane onih koji ih donose , tako i od strane nas običnih gradjana, kako za mafijanje, dilovanje, razne oblike kriminala i organizovanja nema crvenog svetla …jer nam je izvršna vlast korumpirana…kako smo na korak do toga da evro predje granicu od 110,00 dinara, kako živimo ponovo u 90-tim…..pojavljuje se nov termin koji mi je parao uši proteklih dana. Odnosno da se razumemo ovaj termin postoji odavno na zapadu i manje –više uspešno se poštuje, pojedine strukture počinju da pričaju o korporativnoj filantropiji- a da pri tome ni sami ne znaju šta ovaj termin tačno i znači. Da li je Srbija spremna za korporativnu filantropiju uopšte? To nije nikoga ni briga , jer da bi se ona sprovela u delo mora se pri tome izvršiti revizija čitavog društva –i društvo ,,izlečiti“ . Da li korporativna filantropija ima  svoju perspektivu u Srbiji kad država muči muku sa poslodavcima, koji ne uplaćuju doprinose zaposlenima, kada je javašluk i korupcija na tako visokom nivou , i kada je beda dostigla svoj maksimum-ili se varam –možda i od ovoga ima gore? U vremenu kada se kasa države prazni, kada se štampa novac, kada je rad na crno u ekspanziji….iz pepela se pojavljuje KOORPORATIVNA FILANTROPIJA. Šta je zapravo to?

 

 

korporativna filantropija

 

korporativna filantropija je deo koncepta društveno odgovornog poslovanja…

i jedan od načina na koji kompanija može uspešno i jasno da pokaže svoje vrednosti i uverenja zaposlenima i partnerima, kao i klijentima

i javnosti. Dajući podršku u novcu, proizvodima ili uslugama, kompanija zapravo pokazuje da razume potrebe šire zajednice i društva u

kojem radi.

Korporativna filantropija je takođe i strategija i razlikuje se od sponzorstva: dok je sponzorstvo poslovni odnos između kompanije i drugog

subjekta, i podrazumeva uslugu ili akciju u zamenu za novac ili neki drugi resurs, korporativna fi lantropija je strateški odgovor na potrebe

zajednice i društva.

Strateško pristupanje korporativnoj fi lantropiji uključuje:

�� identifi kovanje cilja davanja, promene koju kompanija želi da napravi i poruke koju želi da pošalje

�� identifi kovanje načina za davanje, koji će omogućiti da se uložena sredstva iskoriste efikasno i na najbolji način

�� određivanje resursa koji će se usmeriti na sprovođenje strategije

 

“Društveno odgovorno poslovanje je stalna posvećenost poslovnog

sektora da se ponaša etično i doprinese ekonomskom razvoju, dok

u isto vreme poboljšava život svojih zaposlenih, njihovih porodica,

zajednice i društva u celini.”

Making Good Business Sense, Richard Watt, World Business Council for

Sustainable Development, 2000.

 

i može doneti poslovne prednosti

kao što su:

zaštita i poboljšavanje postojećih resursa (ljudski kapital ili životna sredina) od kojih zavisi poslovanje kompanije

predviđanje, izbegavanje i umanjivanje rizika poslovanja i sa njima povezani troškovi

povećavanje fi nansijske delotvornosti kompanije smanjenjem troškova poslovanja

otvaranje novih poslovnih mogućnosti i novih tržišta

zaštita, izgradnja i poboljšavanje reputacije kompanije, posebno u odnosu prema potrošačima

kompanija postaje atraktivna investitorima, edukovanim i motivisanim radnicima.

 

 

na koje načine kompanija može davati?

Kompanija može da odgovori spontano na sve zahteve koje dobija – Većina kompanija dobija pisma sa zahtevima za pomoć

za različite svrhe, i može odlučiti da ih rešava onako kako ih prima: može pomoći sve, većinu, ili samo manji deo. Pitanja sa kojima se

kompanija suočava u ovom pristupu su: kako znati koji projekat stvarno zavređuje pomoć i kako se odlučiti šta je prioritet.

Kompanija daje na osnovu javnih konkursa i unapred predviđenih uslova – Kompanija odlučuje o prioritetima i kriterijumima

po kojima će dodeljivati novac i na osnovu njih raspisuje javni konkurs. Pri tome troškovi ovog načina davanja uključuju ne samo sredstva

koje kompanija planira da dodeli, već i operativne troškove koji prate ceo proces (prikupljanje prijava, procena, selekcija, sklapanje

ugovora i praćenje rezultata projekata koji su dobili podršku).

Kompanija osniva sopstvenu fondaciju – Ovo je jedan od najefektnijih načina davanja sredstava. Ukoliko se odluči za ovakav način

davanja, kompanija strateški osmišljava čime će se fondacija baviti, odvaja sredstva za osnivanje fondacije, zapošljavanje ljudi koji će u

fondaciji raditi i obezbeđuje sredstva za kontinuirano vođenje fondacije.

Kompanija bira jednu ili više partnerskih organizacija – Na ovaj način kompanija obezbeđuje sredstva za projekte i/ili teme kojima

se te organizacije bave.

Kompanija sarađuje sa partnerskom fondacijom na konkretnom projektu – Ukoliko izabere ovakav pristup, kompanija praktično

angažuje profesionalnu pomoć da bi raspodelila određena sredstva. Kompanija donosi odluku u koje će oblasti investirati i koje su joj

ciljne grupe, a profesionalna partnerska fondacija se brine o celom procesu i administraciji

Objavio mnjradovic u 08:37 | kategorija:
Permalink | obavesti prijatelja | Komentara (11)
Komentari:

Pošalji komentar

sve je to je**anje u zdrav mozak
Poslao prcković u 08:47, June 8, 2010 | Link | |
Primarni cilj korporacije je profit. Nikad ništa drugo. Samo profit. Zašto je popularno odstupanje od tog jasnog cilja, nije teško shvatiti ako bolje obratite pažnju na reklamne kampanje banaka. Juče sam na primer video katastrofalno glupu i drsku reklamu Societe Generale banke, koja putem bilborda pita prolaznike "Da li ste spremni za ozbiljnu vezu?"
Naravno, dobijate i broj telefona ako jeste. Da li možda treba da legamo sa bankama u krevet da bi dobili kredit? Da li je moguće imati emocije prema banki? To je bolesno. Ali nije ni jedina dvoličnost. Na prospektima za kredite mladim bračnim parovima se svi smeju kao da su Jehovini svedoci, a ne platiš li ratu na vreme, ode osmeh u... I nema Jehove da ti priskoči u pomoć.
Kompanije jednostavno žele da se približe ljudskoj prirodi jer posluju neljudski. I to mnoge ljude boli. Revoltira. Pa često bojkotuju njihove usluge. Zato preuzimaju imidž jedinke kojoj je stalo ili želi nešto od potencijalnih klijenata. Ja lično ne veruje u dobročinstvo bez profita. Kapitalizam je stvoren da bi se uvećavala zarada, ne da bi ljudi bili sretniji ili da bi se sredstva pravednije raspoređivala. Kompanije pod pritiskom političkih činilaca u nekim (retkim) okolnostima mogu usvojiti socijalistički karakter, koji ima prizvuk humanog. Ali je ustvari totalitarna ideologija. Dok je korporativna filozofija vrlo slična fašizmu. Favorizovanje talentovanih, lepih mladih studenata koji će uskoro postati šrafovi u toj mašini. Opet interese. Da bi videli koliko je korporacijama stalo, treba samo da ne završite fakultet, da ste ružni i da ne umete s ljudima. U Barbie & Ken svetu nema mesta za takve. To je genetski fašizam.Kada ste videli osobu sa posebnim potrebama da radi u banci? Nikad. Kada ste videli ženu ili muškarca pred starosnom penzijom da rade u banci, nikad ili vrlo retko. Banke i korporacije su instrumenti za implementaciju tzv "novog doba" u kome će genetski šovinizam biti socijalno prihvatljiva i poželjna realnost. Od pamtiveka su ljudima mane i nedostaci nabijani na nos, kao da se tela naručuju u Top Shopu. Karakteristike definišu ko zaslužuje pažnju a ko ne. Ko vredi a ko ne vredi. Trendovi današnjice te wildlife porive uvode u laboratoriju, stvarajući soj ljudi identičan jedan drugom, sasvim nepotrebne i jednolične kao tetrapak pakovanja na pokretnoj traci...
Poslao km07 u 12:03, June 8, 2010 | Link | |
Prckovic, kako god.....pa nije bas tako....


Kaufman 2007-Zdravo prijatelju. Jesi u pravu 100 %, ti si naveo banke kao primer , ali i u mnogim drugim sektorima je upravo tako kako si opisao, sa tendencijom da se stanje nikada ne popravi.....
Poslao mnjradovic u 12:13, June 8, 2010 | Link | |
kofimane brate, gde ima pametna reklama za banke? nigde. da je ima to bi bio paradoks. ko kad bi u svemiru tražio kockaste planete nastanjene trouglastim ušima. znači, čim vidiš reklamu za banku, tu uzni jedan brufen, možeš i dva, ako su od četristo.
Poslao Anoniman u 13:14, June 8, 2010 | Link | |
pardon, zaboravi dase javim, ćao mrnjao. : )
Poslao Anoniman u 13:16, June 8, 2010 | Link | |
Tablete nisu rešenje. Problem treba saseći u koreni, i roditi se dovoljno glup da ništa ne kapiraš.
Poslao km07 u 15:41, June 8, 2010 | Link | |
ili da ne gledaš reklame. problem ne može da se saseče u korenu. osim ako se ne vrate rebrasti patuljci, a to je nemoguće.
Poslao Anoniman u 13:14, June 9, 2010 | Link | |
Mnj....vic, welcome home sve je vec receno....
Poslao kaya u 23:43, June 9, 2010 | Link | |
Moj komentar se podnosi na komentar kog je poslao @ km07.
Drago mi je da neko shvata sustinu FILANTROKAPITALIZMA.Napustanjem klasicnog vida donacija svetski biznismeni okrenuli su se vidu "dobrocinstava" u formi poduzetnistva.U pravu je citalac koji je ostavio reakciju.U pitanju na zalost nije samo profit vec mnogo dublji okret kapitalizma.Svi zaboravljaju kako se doslo do tog novca.Steceni novac predstavlja prisvojeni visak rada -dakle njim je kapitalista i stekao bogatstvo a sada ga HUMANO deli tim istim od kojih je i uzeo.On je taj koji je stvorio nejednakosti, on je taj koji sada "pomaze" tim nejednakim,on je taj koji je krajnje dehumanizovao sam rad.Ovom vrstom filantropije se lepo maskira sustina kapitalistickog sistema i sprecavaju promene.DRUGO- biznismeni sada dalje odreduju sta je dobro za narod pa oni taj VISAK rada - rasporeduju gde oni hoce,kako oni hoce i sto je najgore PREUZIMAJU i sektore i nadleznosti koje su u domenu drzave.Cista privatizacija socijalnog segmenta.I sve to HUMANO.
pozdrav
Poslao Anoniman u 22:19, September 1, 2010 | Link | |
Poštovana gospodo
I jeste ali i niste u pravu.Celu ovu priču posmatrate samo sa jedne strane. Izložiću vam slučaj iz moje raadnje. Privatnik sam 6 godina i imam petoro zaposlenih od toga jedna osoba je bila sa posebnim potrebama. Svi radnici su prijavljeni i ne rade "na crno". Plata im nije velika ali je redovna, sa svim placenim dažbinama. Pitanje za sve: ko je bio najnezadovoljniji, kome je bila mala plata, ko je najčešće izostajao sa posla, čiji su rezultati rada bili najlošiji i za sve to je uvek krivio mene. E taj je sada na zavodu za zapošljavanje kao tehnološki višak a mi i dalje poslujemo kao da nikad i nije radio kod nas. Priča nije izmišljena, a vi dobro razmislite o svemu.
Poslao Anoniman u 15:53, September 9, 2010 | Link | |
Ne ostavljam cesto komentare.Dva,tri puta koliko ja znam.I zato sam ostavila ovaj blog u favoritima.danas sam ih pregledavala i naidoh na reakciju na moju reakciju. Ja nisam ekonomista, u drugoj sam struci.Moja reakcija jse ISKLJUCIVO odnosila na filantropiju kao SVETSKU pojavu O KOJOJ SE SVE VISE PISE.Ne znam po cemu bi se Vas primer uklopio u ovu problematiku. Tako da ne mogu odgovoriti premda je reakcija upucena meni.Ali mogu dodati koliko je to bitno u ovoj raspravi. Licno sam pobornik privatnih vlasnickih prava - da se ne izjasnjavam za vrstu drustva- Tim Vam zelim reci da podrzavam privatnike.Moja kritika se odnosila na svetske kapitalisticke mocnike i filantropiju kao novi vid bogacenja i oduzimanja elemenata koji pripadaju drzavnom sektoru. Pitanje radnika i njegovog otpustanja zaista ne vidim u ovom kontekstu.Ako polemisete o efikasnosti poslovanja -to je cisti tehnoloski pojam .To je racionalno upravljanje procesom proizvodnje i tu su privatna vlasnicka prava kljuc napretka .Ona moraju biti pre svega pravno dobro definisana i kao takva nepovrediva .Ako Vas radnik nije zadovoljio na svom radnom mestu, Vase je nepovredivo pravo da ga otpustite. I sve to nema nikave veze sa filantropijom .
Pozdrav
Poslao Anoniman u 00:45, September 22, 2010 | Link | |