Kako do posla u Republici Srbiji?
Ovo pitanje se veoma cesto postavlja…toliko cesto da je pitanje metastaziralo I uslo u sve pore I slojeve, nema vise kud. Od početka Globalne ekonomske krize koja naravno nije mimoisla ni ovaj nebeski narod nezaposlenost je povecana 15,6%.
Sta se ovih dana u Srbiji nudi kao mogucnost za zapocinjanje biznisa, sta se trazi,?
Nacionalna sluzba za zaposljavanje je unazad nekoliko meseci objavila oglas u kojima se traze prodavci, pekari, poslasticari, bastovani, sobarice, kasiri, mesari, magacioneri , krojaci, konobari…Po najnovijem izvestaju Nacionalne sluzbe za zaposljavanje ,,prodju” imaju kandidati koju su masinske struke, zavarivaci, bravari. Za ove kandidate se organizuje I posebna obuka sta god se pod tim podrazumevalo. Posebna napomena je da ako je vase zanimanje ,,ugaseno” ili izumrlo mozete se prekvalifikovati pa je kao primer dat slucaj jednog gospodina koji je godinama bio masinac, presaltovao se verovali ili ne u slikare- bas me interesuje ko mu je savetodavac na birou!
No, u koliko imate dobru vezu – a na zalost to je postala neminovnost I tragedija drustva u kom zivimo, nadajte se nekom poslu. U koliko nemate vezu preko rodjaka , prijatelja, naravno uvek se mozete uclaniti u neku od partija-verujte iz prve ruke znam da nije bitno da li ste u vladajucoj, bivsoj, pra pra prosloj partiji koja je na vlasti ili bila na vlasti bitno je biti-CLAN.Malo se aktivirate ovi mladji mogu da lepe plakate, dele kondome, olovke, presrecu gradjane na ulicama-anketiraju ih , postavljaju saobracajne znakove, bace po koju lopatu asflta na rupu na seoskom putu, spase po neku zivotinju najbolje psa lutalicu, ili neku macku –sve ce to televizija zabeleziti ili vec tamo neko ko radi na zapisivanju pa ce mu se tako I po zaslugama redjati mali plusici, na kraju posle nekoliko meseci ako se dobro uvuku u redove, ili sto se nekad govorilo uslihtaju, ulizu, nalizu kako vec onda ce imati I adekvatan poslic-naravno prvo na sitno a posle ce se videti….Ovo je mali savet za mladez koja jos uvek nema posao a namerava da ga nadje.
U koliko ste zavrsili neki od fakulteta, ako budete imali srece –volontiracete, ako imate mnogo srece srece bicete volonter pripravnik, a onaj ko ima najvise srece radice kao pripravnik….i da se razumemo nemojte se nadati plati…
Od 1.januara 2009. godine internom uredbom zabranjeno je zaposljavanje novih kadrovau drzavnim institucijama ili aparatu kako god. Zato treba napraviti sansu privatnicima pa je drzava smislila kako da skolovanim ljudima da sansu odnosno kako da im zatvori usta, privatnicima obezbedi na neki nacin besplatnu radnu snagu, omoguci privatnom sektoru da sto vise iscrpe mlade, pametne ljude bez obzira na stepen strucne spreme. U koliko ispunjavaju uslove a sa NSZ privatnik sklopi ugovor sa biroa se povlaci kadar koji im je potreban. Program pripravnika „Prva šansa" podrazumeva sledeće:
· Država plaća najveći deo bruto zarade (neto platu i sve doprinose), a poslodavac plaća porez na dohodak, (najviši iznos poreza može biti 2.600 dinara, za pripravnike sa visokom školom)
· Poslodavac, uz pomoć NSZ, sam bira lica koja će zaposliti kao pripravnike, koja moraju da budu prijavljena na evidenciju nezaposlenih NZS, imaju najviše 30 godina i da su bez radnog iskustva u struci za koju se osposobljavaju
· Poslodavac nema obavezu da, nakon isteka pripravničkog staža, sa njim zasnuje stalni radni odnos
· Neto-plata za lica sa srednjom stručnom spremom iznosi 16.000 dinara
· Neto-plata za lica sa dvogodišnjim i trogodišnjim višim obrazovanjem iznosi 18.000 dinara
· Neto-plata za lica sa najmanje četvorogodišnjim visokim obrazovanjem iznosi 20.000 dinara.
Nacionalna služba za zapošljavanje će, na osnovu podataka kojima raspolaže o nezaposlenim licima bez radnog iskustva i koja nisu starija od 30 godina (a izjasnila su se da žele da se nađu na listi), sačiniti listu pripravnika, sa podacima o pripravnicima koji će poslodavcima biti dovoljni za širi izbor kandidata.
U koliko propustite sve ,,sanse“ koje vam se ,,nude“ upuceni ste na pretragu sajtova Infostud, Bolji posao, Brze do posla, Posao, Ponudaposlova....i tako dalje i tako blize...
Sto se tice poslodavaca u privatnom sektoru, gledaju kako da plate sto manje. Radi se prekovremeno i od tebe ocekuju sve vise i vise. Uglavnom nemas puno vremena da se usavrsavas ali redovno ti serviraju pricu "Hajde sada svi da se ubijemo od posla ako treba i zdravlje da zrtvujemo za XZ kompaniju" u prevodu "Hajde sada da se svi ubijemo od posla da bih se ja sto vise bogatio".
Sa druge strane, obrayovanje nam nije bas na nivou. Ucimo mi mnogo vise teorije nego u svetu, ali sto se prakse tice i pripreme studenata da preuzimaju odgovornost, budu samostalni u odlucivanju itd. smo slabi. Na taj nacin dobijamo inteligentne kadrove ali u potpunosti nespremne za rad. Bez iskustva tesko i doci do posla jer privatnik nema vremena i sredstava da nekoga obucava, a treba priznati da nije bas ni kadar da obuci jer nezna. Kod nas su poslodavci vecinom neuki ljudi koji hoce da zarade, ali ne i da uce.
Ima tu dosta problema, treba biti pravi Survivor pa uspeti izbalansirati, zaraditi, nauciti i biti koliko toliko zadovoljan.
pozdrav
Mene jak pogadja sve sto se desava na polju zaposljavanja, prvo moja rodjena sestra je diplomirani inzenjer Rudarstva i geologije, nema posao i pored sjajnih preporuka. Niko joj ne daje sansu za posao ima trideset jednu godinu i ne ispunjava uslove za ovaj novi konkurs, verujte da su joj rekli na nekoliko mesta, ko vam je kriv st o ste zavrsili fakultet radite u butiku...Dakle, sve ovo me licno pogadja, jel znam koliko sam se ja mucila za posao, i da nije zena uzela otpremninu ja nikada ne bih dobila posao i bez obzira sto sam joj bila zamena tri godine jel je ona bila bolesna....Znaci toliko dokazivanja, toliko muke, godine prolaze....situacija je jako losa, losa, da nema izlaza i ne znam dokle ce se vise tonuti a zivo blato je svuda doslo je do grla...
moramo nesto konkretno preduzeti, inace, crno nam se pise.I
Ja nisam osoba koja sedi skrstenih ruku. Radim od 19-te, sto znaci vec 11 godina, govorim tri jezika, studiram pored posla. Radno vreme mi je u proseku 12 do 14 sati dnevno cesto i vise od toga.
Glavni uzrok nezaposlenosti u Srbiji je malo dublji od naseg filozofiranja, slazem se.
Iskreno, ima mnogo kandidata koji bi da se zaposle ali ne i da uce i rade. Neprestano kukaju kako nema posla, kada ga dobiju beze od njega. Problem je mentalitet, radne navike, politika itd. O poslodavcima sam vec ostavila komentar i mogla bih jos dosta o njima.
Mogu ja da organizujem i revoluciju
Bas me zivo zanima sta bi taj anoniman preduzeo ...bas se paravi pametan a mozda i jeste otkud znamo? ,.....
Belgrade Time