Kad su cvetale trešnje



Sećam se, tog čarobnog mirisa, vetra koji je miris terao u nos, kijali smo. Dvorište, stara babina kuća i trešnje na kapiji. Izmešane, divlje i pitome, a kapija stara srpska- dvokrilna, teška. Miris cveta trešanja mešao se sa mirisom hleba iz crepulje...Peli smo se na istu preko starog bureta, skakali i tako u nedogled dok se ne začuje vika ,,Silazite grom vas spalio divljački, došli iz grada pa tu đipate ko nesumanuti!"-bila je to naša voljena baba laka joj zemlja.
A kad bi trešnja rodila e to je bila pesma, u isti mah jeli smo i divlje krv crvene sitne , crvene, žute, prošarane , mirisne....
Komentari:
trešnje :-)))
Zavidim ti... cvet trešnje... uvek pomislim na Japan
...ne, naravno da nisam tamo bila
))
...ne, naravno da nisam tamo bila
Belgrade Time