tako je!!
neg' da te pitam... ove slike koje ti idu uz dizajn i ova u postu...vidim da su sve rađene zbilja sličnom tehnikom, pa me zanima da li ti radiš te slike ili ima neki poseban autor čije kreacije pratiš...?

Izvoli link, kad ti se već sviđaju slike

http://www.diablo944.co.uk/keith_garvey.htm

naravno, nisam ja baš toliko talentovana da ih pravim sama, samo ih malko 'doteram'

Sta reci!Suvise realno da se postavlja pitanje da li je uopste sve to trebalo i pisati.Surovo realno!U drugu ruku deluje i hrabro jer mi zavisnici od neta sve priznajemo osim da smo zavisnici.
Meni licno ,a ti ces me shvatiti deluje i deinspirativno ali i stimulativno.Oki idemo dalje!!!

Šta ima veze što te ne znam, kad ne znaš ni ti mene. i nemaš pojma šta ću sutra da radim.:p)
Al' neme veze, mogu da te pozdravim i ovako. :o)))

Darko - Pa bilo je potrebe da se napiše, znaš i sam... ok, idemo dalje

Kojak - hvala ti na pozdravu, pozdravljam i ja tebe... ma kao da te znam

Čovjek od znanja

Človek od znanja je onaj , koji je iskreno koračao po trnovitoj stazi znanja.

Onaj koji je bez žurbe i ustručavanja otišao daleko, koliko se dalo, u otkrivanju tajne moči i znanja, onaj koji je pobijedio četiri prirodna neprijatelja .



Kad se čovjek počne učiti krajnji cilj mu nije jasan. Svrha mu je nejasna, namjera neodređena. Očekuje nagrade koje nikada neće vidjeti, jer ništa ne zna o teškočama koje ga čekaju.

Polako se počinje učiti. Najprije u manjim obrocima kasnije u večim.

Uskoro se njegove misli međusobno sudare.

To o čemu se uči nikaa nije isto što mu se činilo ili što je vido u svoji mašti i zbog toga ga počinje saljetati strah.

Učenje nije nikada takvo kakvim ga čovjek očekuje. Svaki korak u učenju donosi novi zadatak. Strah koji zahvaća čovjeka nemilosrdno raste.

Njegov je cilj postao bojno polje.

Tako je sreo svojeg prvog prirodnog neprijatelja:



STRAH



Strašan neprijatelj, podao, teško ga je pobijediti. Vreba na svakoj okuci puta, slijedi i čeka.

Ako čovjek pred njim u strahu pobjegne njegov će neprijatelj dokončati njegovo istraživanje.

Da bi pobijedio strah čovjek ne smije pobjeći.

Mora se uprijeti strahu i bez obzira na strah napraviti slijedeći korak pri učenju, pa još jedan, pa još jedan. Mora biti pun straha ali zaustaviti se ne smije. To je pravilo.

Nastupiti će trenutak kad će se njegov prvi neprijatelj umaknuti. Čovjek počinje pridobivati samopuzdanje. Namjera postaje čvršča. Učenje mu nije več zadatak koji ga ispunjava strahom.Tada čovjek več zna što želi. Može se reći da je pobijedio strah. Kad čovjek jedamput pobijedi strah, slobodan je do kraja života, jer je umjesto straha dobio jasnost, bistrinu duha, koja poništava strah.

Tada čovjek može predvidjeti sliiedeće korake u učenju i sve mu je kristalno jasno.

Čovjeku osjeća da mu ništa nije skriveno.

I tako je sreo svojeg drugog prirodnog neprijatelja:



JASNOST DUHA



Ta bistrina duha koju je tako teško doseči otjera strah ali istovremen slijepi. Ona ne dozvolja čovjeku da posumnja u sebe. Da mu sigurnost da napravi bilo kada i bilo što što mu se prohtije jer vidi kroz bistvo. Čovjek je hrabar,jer mu je sve jasno.

Ali to je greška, to je nešto nepotpuno. Ako čovjek popusti prividni moči pobijedio ga je drugi prirodni neprijatelj i raditi će greške u učenju.

Žuriti će tamo gdje bi morao biti strpljiv ili će biti strpljiv tamo gdje bi morao žuriti.
Biti će nespretan pri učenju dok ne postane nesposoban za učenje. Na kraju života će mu bit sve jasno ali se neće više učiti i neće više žudjeti za ničim. Čovjek se mora suprostaviti jasnosti in je mora koristiti samo za viđenje, zatim mora strpljivo ćekati, izgraditi mišljenje prije nego krene naprijed, prije svega mora dobro promisliti a jasnost koju ima skoro mu je nedostatak. I doći će trenutak kad će shvatiti da mu je jasnost bila samo jedna točka pred očima.

Tako će na taj način pobijediti svojega drugog prirodnog neprijatelja i doći do mjesta na kojem mu nitko živ ništa više ne može. To neće biti greška, neće biti točka pred njegovim očima, to će biti prava moč. Konačno će biti svijestan da je dosegao moč kojoj je tako dugo bio na putu. S lakoćom će raditi s njom sve što mu se prohtije. Jednostavno će upravljati s silom koja će ga bacati u druge svijetove. Njegova želja je zakon. On vidi sve što oko njega postoji ali sada se sreo sa svojim trećim prirodnim neprijateljem a to je:



MOČ

Moč je najgori neprijatelj. Normalno, najlakše je prepustiti se mu. Taj čovjek je stvarno nepobjediv. On upravlja, počinje tako da se izlaže riziku kojeg je već prije ocijenio i završava tako da određuje svoja pravila, jer je gospodar.
V toj fazi človek neće niti primjetiti da mu se približio treći neprijatelj. Najedamput će se naći poražen u sukobu, čak ni svijestan neće biti. Njegov neprijatelj je od njega napravio okrutnog, mušičavog čovjeka.

Čovjek koji je dosegao i ostvario svoju moč će umrijeti bez da se naučio s moči upravljati.

Moč samo otežava njegovu sudbinu. Takav čovjek ne vlada sobom i ne zna kako koristit svoju moč. Kad moč jedamput pobijedi čovjeka čovjek ne može više uvidjeti svoju grešku i otkloniti je.
No, človek je pobjeđen samo ako se više ne trudi, ako se ne odupre , ako se ne prepusti jačemu od sebe.

Da bi pobjedio i trečeg neprijatelja čovjek ga mora svijesno izazvati. Mora dostići saznanje da moč koju je naizgled osvojio nije nikada njegova.

Ne smije se joj nikada prepustiti, zaostati i mora pažljivo i pošteno ravnati sa svim što se je naučio. Ako shvati da su jasnost i moč, ako sam sebi nije gospodar , lošiji od njegovih grešaka, dospjeti će do stupnja u kojem će imati sve u svojim rukama.

Tada će znati kada i kako treba služiti moči. Na taj način će pobjediti trećeg neprijatelja.

S tim će čovjek na kraju svojeg putovanja za znanjem i bez pravog upozorenja sresti svojega četvrtog prirodnog neprijatelja:



STAROST.


Taj je neprijatelj najokrutniji. Jedini kojeg se ne da u potpunosti pobjediti, samo ga se može odmaknuti od sebe.

To je vrijeme kad čovjeka nije več strah, kad nema nestrpljivu jasnost, kad upravlja s svojom moči ali osjeća nezadrživu potrebu po odmoru.
Ako popusti toj svojoj želji, ako sam sebe umiruje u umoru, biti će poražen u svojem zadnjem sukobu i neprijatelj će od njega napraviti slabića.

Njegova će želja da se umakne pobjediti njegovu jasnost, moč i znanje.
Ako se čovjek suprotstavi umoru i živi koliko mu je suđeno, može ga se nazvati čovjekom od znanja.

Čak i ako svoje dostignuće zaživi kratko, nakon što je porazio svojeg zadnjega nepobjedivog neprijatelja.

Ta trenutek jasnosti, moči in znanja je dovoljan.

Iz pera Carlosa Castanede

Tajna svijeta
Ljudi u svojoj dobrodušnoj naivnosti vjeruju da će im njihova djela omogućiti da dognaju tajnu nastanka i postojanje ovog svijeta. No ovaj svijet je jedna beskonačna tajna koju ljudi nikad neće moći odgonetnuti. Zato vidovnjaci, gledaju na ovaj svijet kao na jednu beskonačnu tajnu a na ono što ljudi rade kao na jednu beskonačnu ludost.
Vještinu koju vidovnjaci koriste da bi komunicirali s ljudima nazivaju; kontrolirana ludost. I moguća je samo ako čovjek napavi rekapitulaciju svoje osobne osjećajne povijesti, od rođenja do danas. I kada besmislene radnje zamjeni s stvaralačkim, milim, lijepim, potrebnim.
Don Juan Matus, iz djela Carlosa Castanede