Raširilo se ovo proleće poput bakinog razvučenog
testa na stolu i širi se toliko da sve visi okolo, a ja
nekako zbunjena i iznenađena, tom već pomalo
zaboravljenom pojavom, između lakta i šake
namotavam onaj višak, deblji i tegljiviji, što
se slobodno spušta prema podu i pokazuje neke
znake svojeglavosti, koju baš i nije lako obuzdati.
Da ne bi dodirnulo pod sve brže jurim oko stola
i motam, motam, stvarajući klupko na ruci
i sa osećajem vrtoglavice prema levoj strani
pratim putanju nadolazećeg testa. Zaustavlja
me miris bašte skupljene u naramak cvetova,
protivteži sećanju na bakine pite.
Objavio
Lady u 03:55 | kategorija: rechi
Permalink | Obavesti prijatelja | Komentara (12) | Pošalji komentar
Permalink | Obavesti prijatelja | Komentara (12) | Pošalji komentar
