
Dina Bova
Hodaš.
Ogrnut plaštom nadanja,
rukom stavljenom iznad očiju,
pogleda uprtog u daljinu,
tražiš.
Svoje snove izgubljene uz put,
zamišljene na horizontu,
gledaš.
Tamo su, skriveni jarkom svetlošću,
čekaju dok
spavaš.
Ako se ikada iz tog nužnog sna
probudiš,
o kome zboriš dok spavaš i hodaš,
skloni ruku sa očiju da vidiš nebo
zaslepljujuće lepote i beskrajne slobode.
One o kojoj pričaš.
A nemaš.
Objavio
Lady u 08:12 | kategorija: rechi
Permalink | Obavesti prijatelja | Komentara (24) | Pošalji komentar
Permalink | Obavesti prijatelja | Komentara (24) | Pošalji komentar
