20/11/2008
Jutrom ranim

Poranila sam da mu dam mleka i da ga izvedem
u dvorište. Skakutao je od radosti iako se ni mrak,
ni magla još nisu podigli. A onda je zastao i naćulio
uši. Čuo se samo isprekidani cvrkut ptičice koja kao
da je jecala. Čudan poj pomislih i odmah potom
ugledah dve sjajne tačkice u travi. Bile su to dve male,
zamrznute suze u tužnim očima, zauvek zaustavljenog
pogleda.
Pitam se da li tu bol, koja ostane u oku, onaj
ko umre odnese sa sobom?Ili je to samo odraz
naše patnje koju nastavimo da nosimo u srcu?