10/9/2007
LAGANO

lagano. neka te srebro ne uplaši. to je večernje morsko ruho. oprez ostavi po strani i dođi kraj mene kao da me poznaješ. prepusti se šumu talasa i tihim rečima. sjaj će razbuktati maštu a stvarnost ćemo prigrliti toplim dlanovima. večeras ću ja biti more. u srebrnoj spavaćici. ti budi nebo i pokri me svojim tamnim beskrajem. sakri me plaštom jer ako nas vide ukrašće nam igru. ja ću iz straha zatvoriti oči, disati tiše, a talase ću u zoru u bonacu smiriti, da se ne čuje ni šum, jer umorna sam od načina na koji se otkriva davno proživljena istina.