*

trenuci ljubavi

nitima misli povezani

pretočeni

u slova

u reči

u šapat

čuvaju točak nežnosti

pokreću točak večnosti

u igri života

*

opstajemo uprkos

prošlosti

u inat budućnosti

*

Vreme 859, 21. jun 2007.

pustim nekad

misli  svoje

Dunavom

da ti dođu na dlanove

da se njima umiješ

Jedno od najljepših osjećanja kojim smo blagosloveni, ili koje nam je kao mogućnost stavljeno na raspolaganje jeste radost. Ona nije isto što i sreća, iako su neraskidivo povezane i ne mogu se javljati ni trajati jedna bez druge. Radost je trenutna sreća, ushićenje koje se pretvara u krilati vihor koji, u zanosu, razigra maštu i raspjeva srce. Zbog takve erupcije zaboravljaju se svi oni jalovi mjeseci i godine čekanja i anonimnog postojanja. Ipak, radost nije samo nagrada za strpljenje nego, još više, nagrada za bezuslovnu ljubav koju drugima pružamo. Takvo davanje usloviće, vremenom, trajnije zadovoljstvo i potpunu sreću, jer, kao što kaže Tolstoj, onaj koji neprestano voli, neprestano će biti srećan.

Radost je jedna od najiskrenijih emocija, jer je iskreno sve što je prirodno i spontano. Ona je dostupna svima koji umiju da se raduju, odnosno onima koji pronalaze zadovoljstvo u sitnim djelićima, mrvicama života i onda kad im one nisu sasvim dovoljne. Sreća je zato relativna, jer nju čini mnoštvo malih radosti koje se sklapaju u mozaik jednog dubljeg i trajnijeg unutrašnjeg zadovoljstva. Stvarna i sigurna sreća mnogo je više dar misli i srca nego dar spoljašnjeg svijeta (Jozef Čapek); zato se kaže da nije srećan onaj koga okolnosti čine takvim, nego onaj koji za sebe misli da je srećan. Ta misao čovjeka puni pozitivnom energijom koju će on, kroz lično zadovoljstvo, prenostiti dalje, na druge ljude.

Radost češće navraća kod ljudi koji su, po prirodi, veseli i razdragani pa se stiče utisak da su oni hronično sretni. To ne treba biti razlog za zavist ili malodušje, jer čovjek nije nikada tako nesrećan kao što misli ni tako srećan kao što se nadao da će biti (La Rošfuko). Možda zbog toga uvijek mislimo da smo svoju iznenadnu sreću zaslužili i da nam ona bezrezervno pripada, a nesreću doživljavamo kao nepravednu i nezasluženu kaznu. Ako ste u stanju da se radujete samo zbog sopstvenog uspjeha, sigurno ćete veći dio života provesti u mrzovolji i gorčini, optužujući sudbinu za svoje promašaje. Ko nikad nije bio sretan zbog nečega što ga se lično ne tiče, nije ni dostojan toga da doživi istinsku radost.

Jedan minut čiste radosti koji doživimo ostaje u nama zauvijek, kao sjaj koji ne može ništa potamniti. Ti dragocjeni momenti imaju snagu da podignu život iz pepela i probude nadu u bolje sutra. Ne propuštajte nijedan takav trenutak i ne čekajte da se pojavi neka opšta, bezvremena radost, jer ona neće doći. Ona nije nikome ni obećana ni namijenjena, jer ta vasionska energija uobličena u jedno svijetlo i skladno osjećanje, nije namijenjena samo jednoj osobi.

Radost, pa i sreću, moguće je pronaći u svakom, ma i najmanjem, djeliću svemira u kome počinje stvaranje ili život, a to znači da je i svi mi u sebi nosimo. Upravo tom radošću može se mjeriti vrijednost svakog čovjeka, jer samo onaj ko je zadovoljan sobom i svojim životom moći će i druge usrećiti.