
Čeprkajući po kutiji punoj starih sitnica,
koje tu čuvam od zaborava,
naidjoh na davno zaboravljeni spomenar,
u kome mi je na prvoj strani
napisana ova posveta,
koja mi se tada činila smešnom,
a sada vidim koliko istine nosi u sebi :
Dan za danom leti
ne daj da su prazni
za naš kratki život
minuti su važni.
Sreća napred ide
moraš za njom ići
zastaneš li malo
ne možeš je stići.
A i sada mi je malo smešno :)
ali me razveselilo.
Objavio
Lady u 20:25 | kategorija: rechi
Permalink | Obavesti prijatelja | Komentara (19) | Pošalji komentar
Permalink | Obavesti prijatelja | Komentara (19) | Pošalji komentar
