
S glavom uz njegove grudi osluškivala mu je otkucaje srca
i želela tu muziku da sačuva zauvek.
I posle. Istina je bila ubistvenija od laži.
Gubila je naivnost a sticala snagu. Prisustvo ženskog meteža
je više nije dodirivalo. To je bio ponor koji guta sunce.
U svom traganju, odlučila se za samo jedan put.
Sve stranputice zatvorila je u hladne hodnike razuma.
Više nije verovala u samilost ljudi.
Okrenula je pogled od patnje i uputila ga put zvezda.
Noću je slušala disanje reke, šapat planine, zavijanje vetra
i muziku srca, dajući im deo svoje duše.
Objavio
Lady u 21:06 | kategorija: tekstove
Permalink | Obavesti prijatelja | Komentara (17) | Pošalji komentar
Permalink | Obavesti prijatelja | Komentara (17) | Pošalji komentar
