Kako god sam prevrtao, ispada da nam se većina stvari
dešava mimo nas, bez naše odluke. Slučajnost odlučuje
o mome životnom putu i o mojoj sudbini, i najčešće bivam
doveden pred gotov čin, upadam u jedan od mogućih tokova,
u drugi će me ubaciti samo druga slučajnost. Ne vjerujem da
mi je unaprijed zapisan put kojim ću proći, jer ne vjerujem u
neki naročiti red ovoga svijeta. Ne odlučujemo, već se
zatičemo. Strmoglavljeni smo u igru, punu nebrojenih izmjena,
jednog određenog trenutka, kad nas samo ta prilika čeka, jedina
koja nas može sačekati u toku miješanja. Ne možeš je zaobići, ni
odbiti. Tvoja je, kao voda u koju padneš. Pa plivaš, ili potoneš.
Nisam zadovoljan takvim razmišljanjem, ali ne nalazim drugi
odgovor. Šta je onda naše u tom gužvanju?
Nešto mora biti moje.
M.Selimović (Tvrđava)
Permalink | Obavesti prijatelja | Komentara (6) | Pošalji komentar
Klod Mone