Image Hosted by ImageShack.us
11/5/2012 - Mostovi na Majni


Koji kurac vise cinim ovdje? Obecana zemlja je obecana jos jedino korporacijama i bankama, i onoj sacici demokratski proklamovanih predstavnika naroda, koji predstavljaju ono najgore sto se medju tim narodom izrodilo.
Svega par stotina metara od Centralne evropske banke i veleljepnih gradjevina koje paraju oblake, naci cete gomilu beskucnika koji na kartonima i krpama, spavaju ispod mostova na Majni. Oni cute, zure u prazno, i cekaju da im prodje zivot, da im prodje patnja koju nisu izabrali. Njihova lica ne znaju za luksuz zvani osmijeh.
Da li sanjaju i o cemu? Ne bih se zacudio da sanjaju o jednoj zasluzenoj apokalipsi, koja bi i one arogantne bankarchice u svilenim odijelima i kravatama, ponosite poput bozanstava medju obicnim smrtnicima, smjestila na one iste kartone pored njih, beskucnika ispod mostova na Majni...



                                                                ***

Razgovaramo...
Da, ja sam "bad guy", ja sam Srbin, koji bi sada morao da nosi krivicu svih onih zlocina, stvarnih i izmisljenih, koje su nam prisili tokom '90-ih. Ali, avaj, ne da ne priznajem nego jos sa ponosom pricam o svom narodu i sa ogorcenoscu spominjem '90-te i nepravdu koja nam je ucinjena...
Kaze, cula je drugacije od svojih prijateljica iz Hrvatske. Kazem, da svako ima svoju verziju, ali da je srpsku u Njemackoj malo ko cuo... Vidim zgrozenost zbog moje nesposobnosti da preuzmem krivicu i Mladica i Karadzica na svoja pleca. Osjecam ponos sto sam danas glas svoga naroda u zemlji koja nikada nije voljela da ga cuje.

                                                                ***

Razgovaramo...
Djeluje mi kao jako dobar covjek. Nekadasnji clan "zelenih", a danas "pirat".
Prica mi kako je ucestvovao u mitinzima protiv izgradnje nuklearnih elektrana, borio se protiv sjece suma oko Frankfurta gradeci malo selo i zivjeci u njemu, prica mi kako je sve uzaludno, kako na kraju novac uvijek nadje rjesenje da prokrci svoj put... Elektrane su napravljene, sume su pokrcene, aerodrom je prosiren, "zeleni" koji su vec 30-40 godina dio politickog establismenta, trampili su u medjuvremene svoje ideale za udoban zivot politicara.
Pitam ga kako bi bilo da iz jednacine izbacimo novac? Kaze da mu zvucim poput izvornog komuniste.
Precutkujem da vjerovatno to i jesam, ali se sjetih definicije politickog pokreta u koji me je sestra odavno smjestila kritikujuci moju nezrelu idealisticku zanesenost, pa mu rekoh da Marks nikada nije eliminisao novac u svojoj kritici kapitalizma, ali zato liberterijanci jesu.
Slozismo se da je "slobodno trziste" za svjetske bankare danas, ono sto je Bog bio za katolicku crkvu tokom srednjeg vijeka. Stavise, ako za Boga i ne znamo da li postoji, za "slobodno trziste" sigurno znamo da ne postoji kao takvo, slobodno. Sloboda je danas svedena na eliminaciju izbora - nakon sto ti eliminisu sve opcije sem jedne, daju ti slobodu da izaberes. Na kraju i ne znas koje je manje od dva zla - zlo uvijek ostaje zlo, a ti kako god da izaberes, biras uvijek jedno te isto zlo.
Rastasmo se srdacnim rukovanjem na trgu cije mi je ime zvucalo nesto kao "Ruma" (kasnije su mi rekli da tako zovu Rim)...



                                                                ***

Krenuo sam da kupim suvenire, ali nakon dva svjetska rata, te okrvavljenih njemackih ruku i tokom devedesetih u bivsoj Jugi, nikako nisam mogao da kupim majicu sa natpisom "I love Germany", ili pak zastavu sa crnim orlom (makar jednoglavim). Zamislih sebe kako nosim majicu sa njemackim grbom Nemanjinom ulicom, a onda objasnjavam nekom djetetu kako su te zgrade preko puta srusene, jer smo mi Srbi zla nacija, koju su Nijemci samo edukovali bombama, prije svega za nase dobro. Blago se zgrozih od te pomisli i izletih iz prodavnice suvenira, svjestan da tu nemam sta da trazim.
Nadjoh u jednoj knjizari "Making the Future" od Noama Chomskog... Bice to najbolji suvenir koji sam ovdje mogao da kupim.

                                                                ***

Cokolade punjene mlijekom, nista slabijeg kvaliteta od Kindera: 200 grama, cijena manja od jednoga eura. Gumene bombone: 400 grama, opet cijena oko jednog eura.
Ubacim gomilu slatkisa u korpu, da mi se nadju pri ruci u nasoj zemlji Srbiji, dodjem na kasu gdje sam se neku noc 10 minuta raspravljao sa kasirkama na kombinaciji engleskog i njemackog (one ne znaju engleski, a ja ne razumijem skoro nista od njemackog osim da su njih dvije verkauferine), kada kao razgovor andjela odnekud zacuh srpski, dobro de, mozda i hrvatski, ili pak crnogorski, tj. bosnjacki. Protrljam oci, a zatim usi, kada skontah da su te dvije verkauferine sa kojima se nikako
nisam uspio sporazumjeti na Deuglishu, nase gore listovi, dok pricaju sa nekim za kog bih se zakleo da je Srbin iz Srbije sve sa njegovom zenom koja se smjeska bas onako “naski” - iskreno i stidljivo u isti mah. Da, tako znaju samo nasi ljudi. Suzdrzih se nekako da ih ne izgrlim i izljubim, ali nisam mogao da se suzdrzim da na verkauferinovo "gutten abend" odgovorim sa "Cao, a mi se neko vece polomismo pokusavajuci da se razumijemo na englesko-njemackom". "Pa, ne kaze se dzaba..." "... pricaj srpski
da ti cijeli svijet razumije". Procaskasmo malo, a ja potrpah onu gomilu slatkisa, koje valjda samo Srbi kupuju dan prije nego sto ce se vratiti rodnoj grudi, kako bi za male pare obradovali veliku gomilu djece.

                                                                ***

Lezim u stanu, u ulici Reuterweg, jednog od najrazvijenijih gradova u Evropi, bez interneta, bez televizije, bez radija. Skoro da sam se vratio citav vijek u proslost. Pred ocima mi Prvi balkanski rat, a u srcu neopisiva tuga. Blago Hrvatima, pa imaju Nijemce za saveznike. Tesko nama, jer nemamo saveznika ni na istoku ni na zapadu. Ovakvi kakvi smo i Bogu smo se ogadili. Ovakvi kakvi smo, sami smo sebi najveci dusmani.
Oprostite braco Rusi, ali mi vas prosto ne zasluzujemo - ni sada, a jos manje za stotinu godina.
Prvi balkanski rat... ponosim se svojim precima isto onoliko koliko bi se oni nas danas stidjeli...

                                                                ***



Occupy movement...
Gomila parola oko cuvenog, nekoliko metara visokog, znaka Eura, ispred Centralne evropske banke.
Sacica ljudi suprotstavljana modernoj azdaji kapitalizma, teskoj Bog zna koliko triliona eura, i milijardi tona celika i betona sirom svijeta, te stotina miliona slijepih sljedbenika, koje ova sacica pokusava da probudi, osvijesti, potakne na akciju zarad opsteg dobra, zarad onih beskucnika pored Majne, i prosjaka na ulicama, pored kojih arogantni bankarcici prolaze kao da ne postoje.
Zapravo, oni za njih i ne postoje, bas kao ni vi, bas kao ni ja. Mi smo samo aveti pored puta, na putu, koje u svojim crnim limuzinama sa zatamnjenim staklima ne primjecuju, cak ni dok gaze preko nas.
Mi smo niko i nista... Pet ambalaza koja ce se reciklirati nagnojivsi zemlju iz koje ce nici Monsantove plantaze, rasadi "Vrlog novog svijeta" lisenog obicnih smrtnika koji su nekada kvarili njihove savrsene ulice.



                                                                ***

Juce sam jos razmisljao sta da uradim sa onom silnom hranom sto ce u frizideru ostati iza mene. Danas znam da se nece zadrzati u kontejneru u centru Frankfurta nista duze, nego sto je to slucaj sa kontejnerima po Novom Beogradu.
Juce sam jos razmisljao sta da kupim od onoga sitnisa sto mi se nakupio u novcaniku. Danas znam barem nekoliko stomaka kojima je hljeb potrebniji, nego sto su to Ritter cokolade potrebne meni.

                                                                ***

Pricam im kako u Srbiji ne postoji vise radno vrijeme, kako se radi od jutra do mraka i ljudi jos uvijek ne znaju kako ce skrpiti kraj sa krajem.
Pitaju me da li mislim kako je ovdje bolje? Pricaju o pet miliona zaposlenih koji primaju socijalnu pomoc da bi prezivjeli... o milionima nezaposlenih... Cutim... Gubim se u mislima u obecanoj zemlji... U zemlji gastarbajtera, bijelih mercedesa i bijelih odijela...
Gubim se negdje izmedju Marksa i Kropotkina, izmedju Blagoja Parovica i Ratibora Trivunca, izmedju Istocne i Zapadne Njemacke, lutam bivsom Jugom i Sovjetskim Savezom, nestajem u rijecima i notama Internacionale, budim se u udarcima tam-tamova koji odjekuju iz vigvama razapetog ispred Evropske centralne banke.
Oko mene transparenti podrske Grckoj, osude Profitaurusa Rexa, pozivi na Occupy... Sacica ljudi protiv citavog sistema... Velicanstveno i uzaludno u isti mah...
:: Obavesti prijatelja !

O meni

Ne cini li vam se da se desava nesto istinski pogresno sa svijetom u kom zivimo!?



Poslednje napisano
Meni
Kalendar

Prijatelji
Linkovi


    Entry 13 of 37
    Prethodna strana | Sledeća