(Pocelo kao odgovor na Kaufmanov komentar, a zavrsilo kao post.)
Vidis, prijatelju, naravno da se politikom ne trebaju da bave nesposobni, ali zato postoji obrazovni sistem koji covjeka treba da "osposobi", izmedju ostaloga i za bavljenje najvaznijom duznoscu jednog gradjanina - politikom. Biti gradjanin jedne drzave, nekada je, u "kolijevci politike", predstavljalo cast i duznost, jer je time taj gradjanin preuzimao dio odgovornosti u upravljanju tom drzavom. Kod nas vecina postenog svijeta se gadi politike i bavljenja njome, zgadjena dogadjajima u posljednjih ako ne 160 (nisam slucajno stavio ovu brojku), a onda barem 60 godina.
Ali kome to ide u prilog?
Narodu sigurno ne ide, koji zauzvrat biva jos vise zgadjen (onaj stariji i iskusniji dio populacije), ili pak potpuno nezainteresovan (ove mladje generacije ciji mozgovi se polako ispiraju kako debilnim obrazovnim sistemom koji se implementira, tako i opstim i neukusnim sadrzajima na javnim glasilima - od rijalitija, preko grand-shoua, do gomile glupih serija i prekomjernih sportskih sadrzaja).
Dakle, od te politicke nezainteresovanosti, profitira jedino samoproklamovana "politicka elita", koja ako se realno gleda nema ni cenzus u narodu! Kakav je to predsjednik koga ne podrzava 70% stanovnistva, a mozda i vise? Da ne spominjem vladu i stranke koje je cine, a koje se drze svog mandata ko pijani plota, crpeci drzavu kao pijavice, znajuci da je njihovo vrijeme sa novim izborima odzvonilo! Zar je to demokratija? Ili je zapravo obicna vladavina manjine, nad vecinom, tj. oligarhija?
Usudio bih se reci da se ovome narodu lomi duh kroz djelovanje zapadno-podanicke DOS-ovske politike. Lomi se nas politicki, drzavni duh, a umjesto toga razvija se poslusnicki mentalitet zapadno-evropskog i americkog protektorata. Kao posljedicu toga, imamo jednu generaciju politicki nemotivisanu, a narednu genraciju politicki nezainteresovanu - idealnu kombinaciju za buduce roblje.
Naravno, kao gradjanin koji se gadi pomisli da bude izmanipulisan, to ne vidim kao svoju buducnost i ne zelim da to bude buducnost moga potomstva, a volio bih da to ne bude ni buducnost mojih sugradjana, prijatelja, i ostalih ljudi za koje smatram da zasluzuju vise od toga, ali da jednostavno nisu svjesni kamo njihova politicka bezvolja vodi. Ali da ne duljim vise o mojim motivima, nego da sumiram na kraju ono sto sam htio reci na pocetku ovog komentara, koji se pretvara u post:
- Politikom bi trebali da se bave gradjani.
- Drzava bi morala svakom stanovniku svoje zemlje da kroz besplatan i sveobuhvatan obrazovni sistem pruzi priliku da se kvalifikuje kao gradjanin sposoban da se bavi politikom, ako ne uvijek u pogledu direktnog vladanja, onda barem u pogledu odlucivanja i na najnizem nivou, pravom politickog glasa.
- Status gradjanina se moze izgubiti, ali o tome opet mogu samo da odluce drugi gradjani, a nikako politicka samovolja onih na vlasti.
- Bilo kakva uzurpacija vlasti ne bi bila moguca ukoliko bi neposrednom demokratijom gradjani odlucili da su izabrani vlastodrsci svoj polozaj zloupotrebili - u tu svrhu, peticije i referendumi bi bili politicke mjere za kontrolu njihove vlasti, kao i politickih zbivanja uopste.
- Politicke partije bi bile ukinute - vladao bi nepartijski sistem u kom bi bavljenje politikom bila profesija koja ne bi imala stranacku obojenost, vec bi sluzila neposredno drzavi i narodu.
- Sam politicki sistem bi bio podlozan promjenama o kojima bi se gradjani neposredno izjasnjavali, imajuci (izmedju ostaloga) i mogucnost da pokrenu bilo koje pitanje sami, bez svojih tzv. "predstavnika" u parlamentu koji bi na ovaj nacin bio suvisan - svi gradjani bi bili drzavni parlament. Za ovu svrhu bi se koristila najmodernija tehnologija koja bi uvijek radila u pravcu davanja vece slobode gradjanima, a nikako u pravcu povecanja kontrole nad njima.
- Bavljenje politikom bilo bi obaveza svakog gradjanina i ukoliko bi dati odbio da se njome bavi, postojala bi mogucnost da taj status izgubi, cime bi se nedvosmisleno gubio i ugled i postovanje ostalih gradjana te drzave. Za povracaj tog statusa, morao bi se polagati gradjanski ispit.
- Status gradjanina se stice zavrsetkom osnovnog i srednjeg obrazovanja koje mora biti dovoljno sveobuhvatno, ili pak posebnim zaslugama koje za drzavu ucinilo lice koje do tada nije imalo status gradjanina.
Imalo bi ovdje jos stogod da se doda, ali u kratkim crtama, osnovne ideje su tu.
|
Hitler je to rešavao egzekucijama, mi to rešavamo negiranjem, odbacivanjem takvih ljudi na marginu, u lagodno nepostojanje gde će nam savest biti mirna. Znam šta pričam jer sam imao iskustva sa ljudima posebnih potreba.
Besmisleno je da mrzim ljude koji mogu da pređu semafor za 20 sekundi, jer sam jedan od njih. Dakle, mrzeo bih i sebe. Ali mi smo trenutno tako i uređeni kao društvo da se oslanjamo na darvnističke poglede, ne na hrišćanske o kojima toliko volimo da naklapamo oko Uskrsa i Božića.
Drugo, DOS više ne postoji. Ta energija odavno ne postoji. Nije DOS bio skup partija, DOS je bio kolektivni vapaj da se nešto promeni. DOS je bio talas nezadovoljstva. Političari su samo surfali na tom talasu.
Nije DOS kriv zašto je u Srbiji popularan izraz "pablik rilejšns" a ne "odnosi sa javnošću", ili "development benk" a ne "banka za razvoj". Da ne pominjem imena radnji, kafića, itd itd. Ljudi se lože na strano. To je već u domenu fenomenologije naroda u kome se to dešava.
Nijedan jezik nije čist i bez uticaja drugih. Čak je i esperanto sastavljen od raznih postojećih jezika. Ne možemo da pričamo elfovski, zar ne? : ) Postoje međutim granice tolerancije kada jezik postaje ugrožen. To mislim da bi trebalo zaštiti.
Ali kako zabraniti ženi, srpkinji da svoju ćerku ne zove "Korina" nego "Jelena". Kompleksna materija. Tu dolaze vrednosti... ako majka te devojčice ima nacionalnu svest dovoljno jaku i sadržajnu, neće se ni dvoumiti oko imena.
U tom grmu leži zec, rekao bih.
Permanent Link