Image Hosted by ImageShack.us
22/7/2010 - Mirenje sa cinjenicama


Sjajna stvar medju najnovijim tekovinama kulture koja polako osvaja i ove nase "zatucane" krajeve, jeste pojava da se odricanje kulturoloskih vrijednosti i tradicija prije tretira kao emancipacija, prosvjetljenje, osavremenjivanje, nego kao gubitak licnog i nacionalnog identiteta. Takodje i ljubav prema sopstvenoj naciji i njenoj istoriji, sve vise biva anatemisana, izjednacavajuci se sa nacional-sovinizmom ili pak fasizmom.

Svjedoci smo fabrikovanja istorije po mjeri onih kojima nikako ne odgovara da teret krivice ponesu oni koji su je zgrijesili, nego prije oni, kojima ju je bilo najlakse nametnuti, sticajem okolnosti nastalih i nasom krivicom u posljednjih stotinjak godina.
Naravno, sve se to servira "glupim" Balkancima, kojima proces "opamecivanja" obavezno obuhvata prihvatanje stanja stvari izglasanog kako zveketom oruzja NATO pakta, tako i ekonomskim radnjama, javnim ili tajnim - za to vec nikoga vise i nije briga. Odbijanjem takvog stanja stvari, dovodite sebe u rizik da budete proglaseni za glupaka, nacionalistu (u fasistickom svjetlu), zatucanog konzervativca i svakako onoga koji stoji na putu prosperitetu i progresu nase mlade i perspektivne drzave.

Ista je situacija sa Kosovom i Srbima danas. Pravda je davno okrenula ledja slabijima, bas kao sto su i najslabiji medju njima davno okrenuli ledja tradicionalnim vrijednostima, koje se preziru kao kolektivni grijeh onih neosvjescenih.
Stoga sto bi nas onda trebalo biti briga za "to" Kosovo? Sta je nama do "tih" manastira, spomenika, do Kosovskog boja, do Lazara, Jugovica, Milosa Obilica? Do predaka koji su svoje zivote dali za Kosovo i Srbiju? Ne govorimo li o istoriji, necemu sto je bilo i sto vise nije?
Gledano danasnjom logikom sve sto je bilo, a vise nije, dakle prakticno i ne postoji. I ti Srbi, starosjedioci, koji tamo jos uvijek zive su marginalizovani na nivo statisticke greske, toliko da o njima skoro nikoga vise nije briga...
Ono sto zivi u srcima, u svijesti, sto se nosi na usnama, ne moze se ni izvagati ni izmjeriti, niti se moze reci koliko zlata ili nafte vrijedi. Ono za sta se nekada zivot davao samo da ne padne u ruke tudjina, danas vise za nas ne smije da ima ikakvu vrijednost.

Razmisljamo u stilu "sta ce nam 2 miliona Albanaca u Srbiji", a ne razmisljamo da ako nastavimo i dalje da se povlacimo pred takvim najezdama, postacemo narod koji je samoga sebe izbrisao sa lica zemlje. Ili mozda i ne zelimo da se zovemo vise narodom, jer sve sto nazovemo "srpskim", danas izvrgavamo ruglu svih onih koji bi radije bili sve drugo samo ne Srbi.
I dijele se na Crnogorce, Makedonce, Vojvodjane, i dijelice se na Bosance i Hercegovce, Krajisnike, i dijelice se na Evropljane i Ruse, sve dok o nama ostanu samo pisani tragovi u svjetskoj istoriji, koji ce se vremenom zaboraviti.

Globalizacija je divna stvar, ali odricanje sopstvenog nacionalnog identiteta i fabrikovanje istorije nije jedini put kojim bi se ona mogla postici.
Zelimo li naciju sastavljenu od povrsnih pojedinaca, povezanih prozaicnom ideologijom, ili pak naciju sastavljenu od onih koji u sebi nose istoriju svoga naroda sa svim njegovim usponima i padovima, povezanih zajednickom vizijom buducnosti utemeljenoj na onome sto jesmo, a ne sta bi drugi od nas zeljeli da naprave?

I ne mogu sada, a da se ne sjetim jedne izreke: "Vecina pravih Srba poginula je u Kosovskom boju, ono sto je ostalo, u Prvom svjetskom ratu. Nakon toga, ostali su samo izrodi..."

Sta god od ove nacije da bude, mi smo ti koji cemo je uciniti takvom kakva ce biti. Sudili smo o svojim precima, nekada s ponosom, nekada s ogorcenjem, s manjim ili vecim zanosom, rijetko kada s ravnodusnoscu, ali uvijek svjesni i Svetog Save, Stefana Nemanje, Cara Dusana, Karadjordja Petrovica i mnogih drugih koji su utrli put danasnjoj srpskoj drzavi i naciji.
Najveca osuda kojom bi nase potomstvo moglo da nas osudi, jeste upravo izostanak bilo kakvog suda o svima onima u ime kojih ce oni biti to sto jesu.

Najvece prokletstvo za pretka je odsustvo sopstvenog potomstva, a mi smo na pravom putu da se odreknemo kako svojih predaka tako i svoga potomstva. Sta god da cinimo, zato, cinimo to ujedinjeni u ime i jednih i drugih, a zarad sebe samih.
:: Obavesti prijatelja !

22/7/2010 -
Poslao nurlisoul
kada sam pitala jednom pametnog i hrabrog čovjeka koji je svoj život davao za Srbiju i na Kosovu (kojeg nećemo imenovati), što se to zapravo dogodilo s Kosovom rekao mi je : "nisu žene rađale djecu, neće im se"...uglavnom je svijest o pripadnosti uvijek povezana sa osnovnim, elementarnim : svijest o sebi, o svojoj obitelji i tako dalje i sve šire ...danas je produkt prošlosti ali i danas je zalog za budućnost...eto svašta sam rekla nadam se razumljivo...

Permanent Link

22/7/2010 -
Poslao Freeda
Prochitah u "Kosingasu" da su srbi narod u kome kolje brat brata, otac sina, sin oca.. zbog ideologije, politike, pravde, ludosti... ali kada nas neko s polja napadne , tada se svi ujedinjujemo protiv neprijatelja, i u tome smo najjachi. Zato danas postoji Srbija, iscepkana, obogaljena, psihichki nestabilna, drushtveno unishtena. Ali stoji na karti...

Permanent Link

O meni

Ne cini li vam se da se desava nesto istinski pogresno sa svijetom u kom zivimo!?



Poslednje napisano
Meni
Kalendar

Prijatelji
Linkovi


    Entry 32 of 37
    Prethodna strana | Sledeća