|
Istina, ovaj post je nastao prije vise od osam mjeseci (u septembru 2010.), i vecerasnji Kaufmanov post me je ponukao da ga izvucem iz naftalina. Imao bih ovdje jos stosta da dodam, nesto malo izmijenim, ali sustinska ideja ostaje ista, pa necu nista da mijenjam (ni naslov, ni sadrzaj, sa izuzetkom ovog kratkog uvoda).
"Zamislite drustvo, u kom bi svi postojeci politicari bili registrovani u okviru datog politickog sistema, a gradjani bi mogli slobodno da biraju, recimo jednom mjesecno, svoje predstavnike u skupstini, pa cak i da smjenjuju i postavljaju kabinet vlade, mozda na tromjesecnom, a na kraju i premijera i predsjednika, recimo na godisnjem nivou.
U slucaju da narod vecinski proglasi krizu vlade, ili parlamenta, glasanje bi bilo sprovedeno u najkracem roku.
Znam da ovo zvuci u najmanju ruku neobicno, u danasnje vrijeme kada se kabinet vlade stvara mjesecima, a poslanici imaju dugogodisnje mandate, ali nije li to samo odraz inertnosti naseg sistema i politickih igara koje se odigravaju u pozadini?
Zar ne bi, neko ko je strucan, recimo u oblasti zdravstva, ekonomije, ili telekomunikacija, i jos politicki aktivan, zar ne bi trebao odrzavati taj svoj nivo znanja dovoljno da moze u svakom trenutku da sluzi narodu najbolje sto zna? I ukoliko je dovoljno strucan i upucen sve vrijeme u tim oblastima, a dobar politicar to svakako mora biti, zbog cega ne bi mogao biti izabran za ministra, recimo? Naravno, bilo bi tu vise kandidata, tako da bi narod uvijek mogao da izabere ono najbolje od najgoreg.
Kriterijum za izbor poslanika bi bio jos labaviji, ali opet bi narod birao one koje smatra najboljim.
Sve to bi bilo moguce zahvaljujuci danasnjem sistemu komunikacija. Punoljetne osobe bi dobijale pravo elektronskog glasa i u realnom vremenu bi bile u stanju da vode svoju politiku, neposredno, a ne kroz sisteme uprave kojima vladaju stranke, a ne gradjani."
|
Permanent Link