26.12.2012
Glupost
Neki kažu: glupi ljudi su srećni.
Uspevaju u životu.
Pametni vide glupost svuda oko sebe
Zato su i nesrećni,
Ne mogu da skapiraju glupe.
Ne mogu čak ni da žive sa njima,
Da bivstvuju u njihovom prisustvu.

U poslednje vreme sam veoma nesrećan.
Počinje sve više da me plaši ljudska glupost,
Pohlepa, sarkazam, mržnja, ambicioznost.
Ljudski način razmišljanja uopšte.
Valjda sam pametan, ne znam više ni sam.
A voleo bih da sam glup i da se provlačim 
Kroz život, i da mi bude lepo.
Mora da je njima lepo.
Ako i nije, onda bar tako izgledaju.
Slaba vajda od toga.

Ljubomora 
Veliki duševni crv
Će nas sve izjesti iznutra.


Objavio Rođa u 12:09 | kategorija:
Permalink | Obavesti prijatelja | Komentara (0) | Pošalji komentar
18.12.2012
Brucoš sam, pa šta?
Tišina.
Desetine mladih ljudi
Iza i ispred mene,
Sa leve i desne strane.
Nekolicinu prvi put vidim.

Neki su zbunjeni.
Bogami, neki su i uplašeni,
Vidi im se u očima.
Ima i onih samouverenih,
Smeškaju se nonšalantno.
Znam da znaju. Bili su vredni.
Jedan mladić zvižduće.
Njegov kolega na drugom kraju sale
Uporno lupka prstima po klupi,
Unoseći nervozu ostalima.
Debela u poslednjem redu
Ambiciozno trpa čips u usta,
Kao da joj život zavisi od toga.
Čuje se neki šapat,
Na mahove i prigušeni žamor.
No, uglavnom je veoma tiho,
Kao pred streljanje.

Škripa vrata.
Mlađi asistent zadihan uleće u salu,
Sa papirima pod miškom
I pederskom ešarpom oko vrata.
''Dobrodošli na prvi kolokvijum''.

*************************************
Inače, taj sam kolokvijum baš zasr'o.


Objavio Rođa u 01:42 | kategorija:
Permalink | Obavesti prijatelja | Komentara (0) | Pošalji komentar
17.12.2012
Jedan od onih dana
Ovo je jedan od onih dana
Kada se pitam šta ću sa sobom
I šta ću od života.

Nema odgovora, kol'ko vidim.

Sve mi deluje tako strano, maglovito,
Neizvesno...

Život nije lep.
Ima u životu, naravno, mnogo lepih stvari,
Dobrih ljudi, momenata koje vredi zapamtiti.
Ali život, sam po sebi, nije lep.

Skrhan sam.
Ostaje nada da će biti bolje.


Objavio Rođa u 16:02 | kategorija:
Permalink | Obavesti prijatelja | Komentara (0) | Pošalji komentar
12.12.2012
Vreme leti i vreme zimi
Stosedamdeset stranica čeka da bude pročitano. I naučeno.
Vremena je sve manje.
Mozak je na ispaši, još od letos.
Devojka je kući, uči.
Ona mene ne smara, al' se često pitam da li ja smaram nju...
Videćemo se sutra ili prekosutra.
Možda i za vikend.
Neo zove Triniti, Neo zove Triniti...
Ova kineska hrana mi je baš dobro legla.
Ipak je to Lee, dakle - kvalitet.
Pijuckam čaj i nastavljam da učim.
''Kakvo kurčevo učenje kad je sve suvoparno?!?''
Zapita se smoreni student Kohni Kol...

Objavio Rođa u 17:19 | kategorija:
Permalink | Obavesti prijatelja | Komentara (0) | Pošalji komentar
11.12.2012
Semafor
Raspoloženje varira
Kao svetlo na semaforu.
Uglavnom je crveno,
A samo ponekad zeleno.
Ako uspem da uhvatim zeleni talas
Možda i stignem do cilja.

Objavio Rođa u 08:22 | kategorija:
Permalink | Obavesti prijatelja | Komentara (0) | Pošalji komentar
7.12.2012
Bla bla bla
Pričati, pričati, pričati...
Stalno i neprekidno pričati.
Ispuštati zvuke, kakve-takve,
Zarad dokazivanja sopstvenog postojanja.

Ako malo pričaš - misle da si čudak, osobenjak.
Ako, pak, puno pričaš - naporan si, jebiga.
A i postoji mogućnost da kažeš ono što ne treba.
Pa ti razmisli i odluči šta je bolje.

Još je veći problem ako si socijalni freak.
Šta god da kažeš - ne valja.
Naravno, i ako ćutiš, opet ne valja.
No, slobodno udari po priči, kad-tad će da pomisle
Da sa tobom nešto nije u redu.

Al' takvi su ljudi, šta ćeš...
Osuđuju bez razloga
Ili zbog sitnica.
Jebo ti tu slobodu govora ako ti govor nije slobodan.

Objavio Rođa u 21:24 | kategorija:
Permalink | Obavesti prijatelja | Komentara (0) | Pošalji komentar
5.12.2012
Ona
Svakog jutra ona ustaje nasmejana,
Vedra i poletna.
Onako naga pali prvu jutarnju cigaretu,
I povlači dva, tri dima.
Zatim oblači svoje seksi crne gaćice,
Stavlja grudnjak,
I češe se po mudima, razmišljajući:
''Kad ću bre više da promenim pol?''

Objavio Rođa u 01:34 | kategorija:
Permalink | Obavesti prijatelja | Komentara (0) | Pošalji komentar
1.12.2012
Štek
Štek, sobica
Na spratu iznad stare radnje.
Letos smo ga preuredili.
Nema prozore, mnogo je zagušljivo.
Ima samo ormar, pun stare garderobe,
Viseća drvena lampa u obliku korpice,
Krevet.
Na zidu slika Hemfrija Bogarta,
Sa onim šmekerskim šeširom,
Iz Kazablanke.
Pored nje je okačena fotografija Velikog ratnog ostrva
Koju je uslikao moj stari
Jednog maglovitog jutra, ko zna koje godine...


U šteku spavam u pauzi između predavanja.
Noćim posle brojnih pijanki, kad me mrzi da se vraćam kući.
Tada, pijan kao letva, često znam da pustim Toma Vejtsa ili
Baketheda ili
Santanu...

Najvažnije od svega - štek delim sa svojom devojkom.
Sve češće navraćamo, što je sasvim u redu,
Ako razumete šta hoću da kažem...
Nas dvoje smo jedno u duhovnom smislu,
Ali u šteku postajemo jedno
I u onom drugom, telesnom smislu.

Predigra.
Maženje.
Poljupci po vratu.
Erotska masaža.
Ludorije.
Smeh.
Uživanje.
Opuštajuća muzika u pozadini.
Odeća razbacana na sve strane.
Ljubav.
Seks.
Strast.
Telo.
Duša.

Miris njenog parfema.
Pozitivne vibracije.
Prirodni antidepresivi.
Energija.

Radost života.


Objavio Rođa u 01:07 | kategorija:
Permalink | Obavesti prijatelja | Komentara (0) | Pošalji komentar
30.11.2012
Perspektiva
Ljudi ostaju isti, iako je situacija sada malo drugačija.
Neki rade na benzinskoj pumpi.
Neki kušaju sreću kao konobari.
Neki ništa ne rade.
Drkaju kurac, eto šta rade.
Neki, kao ja - studiraju.
Zapravo i oni drkaju kurac, 
Samo što većina ne želi da prizna.
Ja priznajem.
A mog'o sam da nađem neki pos'o,
Ili, još bolje, da nastavim porodični pos'o.
''Uči, studiraj'' - kažu meni matorci.
''Ima vremena, radićeš ceo život''.
Možda su u pravu.
Ali ne znaju kako je teško učiti
Kada mozak izjeda depresija.

Objavio Rođa u 01:03 | kategorija:
Permalink | Obavesti prijatelja | Komentara (0) | Pošalji komentar
22.11.2012
San
San
Uvek nov
Drugačiji
Raznovrstan

Nepregledan
Nerazumljiv 
Ispresecan brojnim
Crnim rupama
Često zaboravljen
Ignorisan
Ali u podsvesti prisutan

Osećaj je dobar...
I više nego dobar: 
To je magija

Magija koju svake noći proživljavaš.

Objavio Rođa u 01:52 | kategorija:
Permalink | Obavesti prijatelja | Komentara (0) | Pošalji komentar
17.11.2012
Depresija I
Ah, ta depresija!
Đavo nad đavolima! Mefisto!
Podlac i ubica duše!
Za mnoge imaginarna bolest.
Lažna lenjost.


Osećanja se smenjuju, 
ali izraz lica ostaje isti...
Bezličan,
Apatičan...
Nema osmeha, nema ni mržnje.
Samo oči otkrivaju tugu
Skrivenu u najdubljim ponorima duše.

Radost i volja za životom nestaju...
Čini se kao da 
Nikada nisu ni postojali...
Ponekad se na mahove vrate, 
Da podsete na davnu,
Izgubljenu prošlost.


Postoje trenuci 
Kada strah i užas zavodnički,
U orgazmičkom  plesu,
Dostižu vrhunac.

San je u tim trenucima kao smrt.
Zato treba umreti, na sat, dva,
A posle opet sve po starom...

Objavio Rođa u 01:31 | kategorija:
Permalink | Obavesti prijatelja | Komentara (0) | Pošalji komentar
11.11.2012
Ljubavi, šta nije u redu?
Najgori osećaj je
Kada gledam u njene oči
Pune tuge.

Uvek kaže da je sve u redu
Ali ja znam da nije.
Znam, jer je tugu nemoguće sakriti.

Ko zna o čemu ona razmišlja...
I zašto njena dva oka, dva bisera,
Ne daju odgovore?
Zašto?
Zašto je tako misteriozna,
Zagledana u daljinu, 
I zašto ne želi da mi se otvori?

Nestrpljenje me ubija...
Iz lobanje mi kulja hiljadu i jedan 
Mogući razlog njene tuge.
U tom kovitlacu sopstvene zbunjenosti,
Zabrinutosti i straha
Ja shvatam da više ništa ne shvatam.
Izvodim pogrešne zaključke
I time samo produbljujem problem.
.
*****************************************

Teško je kada se dvoje mladih ljudi mimoiđe.
Zabluda je pakao za dušu.

Objavio Rođa u 01:44 | kategorija:
Permalink | Obavesti prijatelja | Komentara (0) | Pošalji komentar
27.10.2012
Balada o džankiju
Pomozi mi
Da se opustim
Da zaboravim
Da nestanem

U tvom dimu
Ja pronalazim razloge
Da živim punim plućima
Uništenim od
Dugotrajnog konzumiranja
Tebe

Neka mi mozak otupi
Nek' se pretvori u ovsenu kašu
I neka me ostavi devojka
Ja drugu tražiti neću

Samo ću ižickati pola mića
Jer to za mene nije sića
I završiću nešto što ima dobar rad
Bio to običan hibrid ili oranž bad

Prijatelji moji, trava je meni lek
Bolje da pušim i nju nego krek

Objavio Rođa u 01:19 | kategorija:
Permalink | Obavesti prijatelja | Komentara (0) | Pošalji komentar
12.10.2012
Kako iskulirati?
 Mislio sam da će to biti još jedan običan dan. I bio je. Jedino što je taj dan izdvajalo od drugih je činjenica da sam prisustvovao monologu ludače u gradskom prevozu. Verujte, to osobe kao što sam ja ume veoma da uznemiri, ali i da natera na razmišljanje. 
 Pun tramvaj ljudi. Najednom, žena pored mene počinje da se dere. Pomislio sam da priča telefonom ili sa nekim od ljudi u tramvaju. Sve su oči bile uprte u nju. Izgledala je kao neka kurva/narkomanka a tako se i ponašala. Vikala je na vozača da vozi brže, psovala, proklinjala dan kad se rodila u ovom usranom gradu...
Pominjala je izvesnu kurvu Sonju, koja joj je očito nešto skrivila. Takođe je spomenula neku nepravdu koja ju je snašla, morfijum, upad u stan u tri ujutru i slične nebuloze... Zapitao sam se, šta li je sve nju u životu snašlo, kad je ovako prsla s mozgom? Nagomilane stresne situacije, korišćenje droge ili nešto treće? Možda sve to zajedno? Nebitno. 
 Važno je, što bi rekao moj ćale, ostati pribran i ne trošiti nerve na gluposti. Ne živcirati se. Samo je pitanje kako to postići. Nismo svi ''Dude Lebowski''. Ne možemo svi da dignemo sve četir' uvis i da kuliramo. Neki su, kao ja, skloni živciranju. Čak i oni koji nisu skloni često žive stresnim životom, pa ih to na kraju sjebe. Stres i stresne situacije su svuda oko nas i često su neizbežne. 
Postavlja se pitanje - kako iskulirati?
Objavio Rođa u 01:18 | kategorija:
Permalink | Obavesti prijatelja | Komentara (0) | Pošalji komentar
9.10.2012
Stepenice
Silazio je,
Činilo se beskrajno dugo.
Nije bilo oznake za sprat.
Iznad njega je bilo sto spratova,
Ispod još toliko.
Kao da se satima nije pomerio.

Više mu ni magazin koji je usput čitao
Ni muzika koju je slušao
Nisu bili interesantni.
Osetio je strah i užas.
Pomutilo mu se u glavi
I pao je niz stepenice...

Ostao je da leži
Potpuno paralisan svojim osećanjima
I da čeka.

Čekao je i čekao
Ali ništa se nije dogodilo.
Godo se nije pojavio.
Umro je čekajući, na stepenicama života.

Objavio Rođa u 01:42 | kategorija:
Permalink | Obavesti prijatelja | Komentara (0) | Pošalji komentar
7.10.2012
Prosjak
On sedi i čeka da mu daju neki dinar.
Kovanicu ili u papiru,
Sasvim mu je svejedno.

Već dva dana ništa nije jeo
A i ono što je jeo bilo je bajato.
Ima tri meseca kako se nije kupao.
Možda je zato odbojan ljudima.
A možda i zato što u njemu
Ti isti ljudi vide svoju bedu.

Objavio Rođa u 01:58 | kategorija:
Permalink | Obavesti prijatelja | Komentara (0) | Pošalji komentar
6.10.2012
Reiki
Opustite se... Dišite duboko.
Udah
Izdah
Udah
Izdah
Zamislite da ste hladna planinska reka.
Vi žuborite.
Njišete se u koritu.
Bezbrižni ste.
Osetite ribice kako plivaju.
Osetite kako strujite nizvodno, 
Praveći male slapove...
Vi ste reka...

Sada brojte u sebi od jedan do deset.
Vi ste ptica.
Mašite krilima. Snažno, poletno.
Osetite strujanje vazduha dok lagano letite 
Iznad šuma
Iznad planina
Iznad reka
Iznad sela... Gradova...
Opustite se i posmatrajte pejzaž koji stvarate u vašoj glavi.
Vi ste ptica...

Sada zamislite da ste struna na violini ili harfi.
Skroz se ispravite, koliko god možete.
Zategnuti ste.
Osetite brujanje u vama.
Kao da vas neko svira. Kao da vas čupka ogromnim nevidljivim prstima.
Proizvodite prekrasan zvuk.
Uživajte u zvuku koji stvarate.
Vi ste struna...

Lezite na leđa i opustite se.
Dišite duboko.
Kratak i snažan udah a dug i spor izdah.
Upamtite, udah je vaša slabost jer uzimate vazduh iz prirode.
Izdah je vaša snaga, vi taj vazduh dajete prirodi.
Osetite kako vam je glava teška, kao čelik...
Vaša glava tone sve niže i niže, kao da propada u zemlju...

Sada ustanite. Raširite ruke.
Vaše raširene ruke predstavljaju krošnju.
Vi ste drvo.
Osetite gnezda u vašim krošnjama.
Oslušnite malo i čućete cvrkut ptičica.
Ispod vaše krošnje se igraju deca.
Po stablu mile bubice.
Osetite harmoniju prirode. 
Vi ste drvo...

Lezite na stomak i mrdajte kukovima.
Levo - desno. Levo - desno.
Vi ste riba...
Plivate nizvodno.
Primetićete kako vas struja povlači.
Vidite rečnu travu.
Vidite rakove.
Vidite ostale ribe... Jato riba...
Opustite se i posmatrajte pejzaž koji stvarate u vašoj glavi.
Vi ste riba...

Skupite se, obgrlite rukama vaše noge.
Sada izgledate kao fetus.
U ovom položaju ste bili u majčinom stomaku.
To je vaš prirodni, zaštitnički položaj.
Osećate se krhko, nežno, kao tek rođena beba...

Sada završavamo sa našim vežbama.
I ne zaboravite: Kratak i snažan udah, dug izdah... Uživajte!


Objavio Rođa u 01:05 | kategorija:
Permalink | Obavesti prijatelja | Komentara (0) | Pošalji komentar
4.10.2012
U slavu Čarlsa Bukovskog
Sedim
Sa pivom u ruci
Zidarskim
I gledam u dim cigare, zbog kojeg me oči užasno peku.
Krajičkom oka vidim zavesu koja leluja na vetru.
Čujem pse lutalice kako laju.
I gledam svog brata.
Gledam ga pravo u oči.
On skreće pogled.
Obojica ćutimo.
Brat sporo ispija pivo. 
I dalje ćutimo.

- Brate - kažem ja u jednom trenutku - Jel ti dobro? Jel ti se povraća?
- Ne, u redu je - reče moj brat - Samo sam se zamislio.
- Dobro onda.
A zatim sam ja povratio.

Objavio Rođa u 01:55 | kategorija:
Permalink | Obavesti prijatelja | Komentara (0) | Pošalji komentar
4.10.2012
Strahovi
Često osećam taj nemir u meni,
Naporne i strašne misli se roje,
Jednom kad me obuzmu neće da stanu,
Svet oko mene crne je boje.

Počnem da se gušim, krenem pa stanem,
Zastajkujem dok pričam jer svega se plašim,
Mislim ''to je ludilo, izlaza nema'' 
Utehu i pomoć uzaludno tražim.

Glava me boli, u grlu mi je knedla,
Osećam da ništa nije kao pre,
Umišljam da ludim, da haluciniram,
Možda je došlo vreme da se 'mre.

Nada mnom kao da se crni oblak svio,
Kao da su sve oči uprte u mene,
Znoj se s čela sliva, strah je sve jači,
Naizgled sam dobro, al' iznutra venem.

Svakog dana strah se pobednički smeši,
I svaka mi misao počne sa ''šta ako'' 
U čemu je problem, gde li ja to grešim?
Ma, ne znam ni sam, al' mi žao što je tako...

Objavio Rođa u 01:51 | kategorija:
Permalink | Obavesti prijatelja | Komentara (0) | Pošalji komentar
4.10.2012
Seobe
Moj je život jedan veliki krug,
Nema mu kraja, nema ni početka,
Ulice su strme, put je često dug,
Napaćeni narod vidiš izdaleka.

I znam da patiš, i boli te sudbina
Zemljaka tvojih, prijatelja dobrih:
Oni ceo svoj život posvetiše borbi
Protiv zlotvora raznih, neizmerno strašnih.

Borba je naša besmisleno jadna,
Za krađu glave kupusa idemo na vešala,
A posle rata blato, smrad i ravnica,
Močvara trula, melanholija.

Život je utopija.

U tom plavom krugu, bez kraja i početka,
Ja vidim jednu zvezdu, napušteni san.
Probudih se zadrigao, debeo i trom,
Moj je puk doživeo na kopnu brodolom.

Kući me čekaju žena i deca,
Daleko sam, daleko, od doma svog,
Zbog alkoholne izmaglice ne vidim ih više,
Slatko je pravoslavlje jedini Bog.

Za tuđe ideale mi gubimo glave,
Naša je sudbina večita seoba,
Dok ima nam ljudstva ima i nade,
A obećana zemlja u našim mislima.

Objavio Rođa u 01:11 | kategorija:
Permalink | Obavesti prijatelja | Komentara (0) | Pošalji komentar