June 25, 2010
Pseudonim

Po rođenju, roditelji ili kumovi nam daju ime koje nosimo do kraja života, i mi na taj izbor nemamo nikakav uticaj. Ako imamo sreće, tim smo imenom zadovoljni i ono nas obeleži na neki način, i stoji nam lepo, a ako nemamo sreće opet nas ta kreativnost davaoca imena ili nedostatak iste, obeleži u negativnom kontekstu, pa nas surovi vršnjaci, u tinejdžerskim danima, zadirkuju zbog imena, nadenu nam neke ružne nadimke ili to naše ime srimuju s nekim uvredljivim pridevom i to nas prati kroz osnovnu i srednju školu, kao zla kob. Onda stignemo do fakulteta, ili prosto završimo sa školovanjem, i ljudima se predstavljamo nekom skraćenicom kojom nas, od milja zovu roditelji, braća i sestre, tipa: Mica, Cica, Cicko, Cana, Seka, Bato, Maca... I trudimo se da što je manje moguće spominjemo ono svoje pravo ime. A ima i onih koje ne mrzi da prođu kroz sve administrativne zavrzlame, i zakonski sebi promene ime. Poznajem jednog dečka, koji je promenio ime iz Dragan u Kosta, zakonski, jer mu se ovo poslednje više slaže uz prezime, iako je Dragan, po mom mišnjenju, sasvim u redu. Taj njegov postupak bi se, sa psihološke tačke gledišta, mogao analizirati i analizirati, ali to nije tema ovog mog pisanija.

Ono što mene intrigira je šta je ono što nas inspiriše kad treba da, recimo, odaberemo pseudonim za blog ili neki forum ili chat ili tako nešto virtuelno.

Sve do otvaranja bloga, meni je virtuelni svet bio prilična nepoznanica. Nisam chat-ovala s nepoznatim ljudima, nisam učestvovala ni na kakvim forumima, sve u svemu, nisam imala pojma kako tu stvari funkcionišu. I onda dođe do toga da sam odlučila da pišem blog. Logično, mislila sam da ga pišem pod sopstvenim imenom. Međutim, uočila sam da svi, uglavnom, pišu pod pseudonimom, i shvatila sam to kao neko pravilo. Iako, sad sam sve više ubeđenja da sam pogrešila. Elem, trebalo je da smislim svoj nick, što bi se reklo.

Neposredno pre otvaranja bloga, čitala sam Čarobni breg Tomasa Mana, i tamo postoji jedna žena koja glavnog junaka vrlo zainteresuje, na njegovo iznenađenje, jer ona je sve ono što što on, takav kakav jeste, osuđuje i prezire. Njeni maniri su užasni, najveći deo godine živi daleko od muža, a šuška se da povremeno ima i ljubavnike. Lepa je ali na jedan običan način, njena lepota ne oduzima dah posmatraču niti ’’upada u oči’’, a ipak, takva nesavršena, postaje centar njegovih misli, centar njegovog malog, ušuškanog sveta. Na početku, užasnut je njome, ljuti ga ta njena bahatost u ponašanju, ima potrebu da joj održi lekciju i da se javno nad njom zgrane, ali vrlo brzo postaje zavistan od svih tih njenih loših navika, sve mu to postaje potrebno, skoro neophodno. Ona mu postaje neophodna. Njeno ime je Klavdija Šoša.

Misleći o tome koji nick sebi da nadenem, nekako mi se samo nametnulo ime pomenute gospođe iz romana velikog pisca. Dodala sam tom imenu jedno ’’i’’ i preinačila ga u Klavidija, jer mi se činilo da je tako prilagođenije našem jeziku i izgovoru. U tom momentu, nisam pridavala ovom izboru neku posebnu važnost, ali kad sam počela čitati tekstove drugih blogera, uvidela sam da njihovi pseudonimi, najčešće iako ne uvek, savršeno odgovaraju njihovim mislima, i načinu na koji vide sami sebe ali i svet oko sebe. I onda razmišljam, kako sam i ja, ne sasvim svesno, izabrala ime jedne krajnje nesavršene žene voljene od strane muškarca kome se ona takva, pod normalnim, svakodnevnim okolnostima(oni se upoznaju u sanatorijumu za plućne bolesti) nikad ne bi dopala. Da, da, liči na moj život.

S druge strane, da li ono što pišem, odnosno način na koji promišljam i sebe i svet, ide uz ime Klavidija, to već ne bih mogla objektivno reći, ali subjektivno čini mi se da da.

Objavio klavidija u 2:00 PM | kategorija: Pricanja
Permalink | Obavesti prijatelja | Komentara (13) | Pošalji komentar
Komentari:

Pošalji komentar

E nećeš mi verovati, ali sam se juče pitala kako si sebi dala nick za blog? Neverovatno :=). Interesantan ti je pseudonim, nick, kako god. Drugačiji. Ne može da prođe nezapaženo.
Ja sam svoj izabrala lako: zaljubljena sam u trešnjin cvet i proleće, trešnje. Bilo mi je nekako logično da se potrešnjim. Naziv bloga je došao po insipraciji priče koju sam pisala u to vreme ( nevezano za blog ) i tako sam postala Trešnja .
Poslao Trešnja u 2:30 PM, June 25, 2010 | Link | |
Vrlo interesantna tema
Freeda je nastala od freedom- sloboda je u mom zivotu izrazito bitna.. sloboda misli, rechi, neizrechenog i svega ostalog...
pozz klavidija
Poslao Freeda u 4:37 PM, June 25, 2010 | Link | |
razumljiv mi je postupak prijatelja koji je postao Kosta, staro, lepo i retko ime, za razliku od Dragana, Gorana , Milana... svako vreme nosi mnogo imena zenskih i muskih koja su moderna.

Ne samo da se ne pitamo za ime, ne pitamo se ni da li cemo se roditi (otkrih toplu vodu, al eto nesto me vuce da i to pomenem).

Od pocetka pisem pod svojim imenom samo sto sam mu nakacila, art i poezija..

A onda mi je jednom prilikom pukao film i tako
poceh pod punim imenom i prezimenom.
Ima to svoje prednosti i mane, al da ne duzim...
Ovo je bio elaborat , a ne komentar : )

Klavidija je pamtljivo upecatljivo ime- nick.
Poslao jelenaartpoezija u 8:09 PM, June 25, 2010 | Link | |
Obožavam svoje pravo ime,i ako sam negde pročitala da ono u prevodu znači ''Palma''. Super mi to.Tek da zapušim usta onima što mi kažu da i nisam neka ''cvećka''
Nick ti je vrlo dopadljiv. A da li ti ide i uz karakter,to niko ne zna do tebe same.
Poslao Andjelina u 10:37 PM, June 25, 2010 | Link | |
@Trešnja: Telepatija tvojim mislima potpuno odgovara, po mom mišljenju, da ih piše Trešnja, i uopšte ceo dizajn bloga, sve mi je nekako savršeno uklopljeno. Big like

@Freeda: I ti si mi prava Sloboda naravno,prema mom subjektivnom doživljaju
Poslao klavidija u 10:55 PM, June 25, 2010 | Link | |
Dobro veče, draga moja. Drago mi je da si se predstavila i milo mi je što si mi na vrlo intrigantan način zadala novi domaći zadatak: pročitati knjigu Čarobni breg. Već unapred sam 100% sigurana da ću uživati u njoj.
Kao što si i rekla pseudonimi na blogu, uglavnom savršeno, odgovaraju našim mislima i našem viđenju samih sebe. Ja volim svoje ime i nikad ga ne bih zvanično menjala, ali kad pomislim na sebe u sebi- ja sam Scarlet. Jedino što moram da proverim, sama sa sobom jeste, da li je to samo zbog Klark Gejbla ili ne
Poslao scarlet u 10:57 PM, June 25, 2010 | Link | |
@Jelena: Tvoj blog je, po sadržaju, specifičan, i mislim da bi i bilo pogrešno da je pod pseudonimom. I ja razmišljam o tome da bi možda bilo dobro potpisati se ovde vlastitim imenom, jer na kraju, ništa ne pišem što ne bih mogla reći i "oči u oči", iako srasla sam i s ovim nick-om, pa videćemo

@Andjelina: Hvala a mislim da mi se slaže uz karakter, i mogla bih se baš i zvati Klavidija, da je moja tetka, koja mi je dala ime, umesto Tolstoja čitala Tomasa Mana
Poslao klavidija u 11:05 PM, June 25, 2010 | Link | |
Dobro veče, draga moja Scarlet, nedostajala si a za Čarobni Breg mogu ti reći da sam se namučila čitajući, nimalo lako štivo, i prilično je to trajalo, ali svakako preporučujem. Zanimljivo je na mnogo nivoa. A Klark Gejbl, odnosno, pre Ret Batler je sasvim ok razlog da se bude Scarlet, ako mene pitaš
Poslao klavidija u 11:10 PM, June 25, 2010 | Link | |
Ispostavilo se da imam maste ,,ko pauk mu....a,, zapravo ja se zovem tako kako se nikujem, neki put se zezam sa Kaya, ali, i za roditelje sam uvek bila Katarina, mail adresa isto sadrzi moje ime.........Napisla sam cak i post na tu temu i dala mu naslov ,,nomen est omen,, i verujem da je stvarno tako, ljub, mah, hug...........eto
Poslao katarina u 11:51 PM, June 25, 2010 | Link | |
e nećeš mi verovati a verovatno ni drugi, nisam čitao knjigu (ali sad sigurno hoću) ja tvoj nick od početka čitam kao @klavdija bez onog tvog ubačenog "i"...svejedno verovala ili ne morao sam ovo da ti kažem , a šta reći na moj nick a ne zaplakati, mislim od sreće
Poslao prckovic u 12:25 AM, June 26, 2010 | Link | |

Cho'ek - chovek saa velikim "C" ili "CH" (nemachka tastatura)

Govorili su mi komshije, da sam losh chovek i da ce mi jednog dana zapaliti kucu. Moje glupe shale i provokacije su chak oterale jednu osobu iz komshiluka. Inache je ta osoba bila moja omiljena. Chak su mi rekli da je nestala i da je bila u teshkim psihichkim problemima ..sve zbog mene.
Nisam im nishta verovao, ali sam se nekako plashio.
Prodao sam lepu kucu i kao utehu, kupio sam josh lepshu na periferiji, sa namerom da ispadnem CHovek i pustim ljude da zive.
Nedavno, kako je dragi Bog hteo, nekih 1000 km od mog mesta gde ja zivim, na AUTOPUTU, sretnem tu osobu koja je navodno zbog mene nestala. Video sam joj na licu blagi i dragi osmeh...video sam da je srecna i da je prelepa i josh lepsha od toga. A moje srce...da ne pricham. Chuda se deshavajau, ali to je zaista bio jedan dar, dar dragog Boga. Video sam je. Mozda je pricha malo glupa, ali ima dosta istine.
Cho'ek a ne Chovek, zato sto se na sve to sada smeshkam.. Zivot stvarno pishe romane
Poslao Anoniman u 9:46 AM, June 26, 2010 | Link | |
@Katarina: Ja mislim da si ti jako kreativna i maštovita, barem na osnovu slika svojih radova koje si nam pokazala, ljub, mah, hug i za tebe

@Prcković: Neka si mi rekao a tvoj nick sasvim lepo ide uz tvoje komentare

@Cho'ek: Meni ne deluješ kao loš čovek, nego kao baš simpatičan I da, život piše romane i lep je jako Hvala za lepu priču, ulepšala mi je jutro

Izmenio klavidija dana June 26, 2010 u 1:02 PM
Poslao klavidija u 12:46 PM, June 26, 2010 | Link | |
Moji roditelji su se stalno svađali ko me je više ''upropastio'', tako da je uvek bila polemika da li sam ja Gligorić ili Petrović. Naravno oni nisu znali da sam opsednut bubnjarem benda Scissor Sisters. Dopisujem se sa njim trenutno, iskopao sam njegov mail. Dao mi je dozvolu da kosristim njegovo prezime koje će zvanično biti moje sledeće godine. I blagoslovio moju želju za uspehom. Happy end, after all.
Poslao nikolaseacor u 6:35 PM, June 30, 2010 | Link | |