U kandzama zivota
U kandzama me zivot drzi,
k’o kondor kunu zlaticu,
dok medju oblacima plovi,
i ogleda se nad plavim morem.
Nad bezdanima dugo kruzi,
a onda rekom uzvodno krene,
noseci mene,
noseci mene.
Planinskim vrhovima onda hita,
dok topla obilna kisha pada,
srce se u strahu ipak pita:
moze li da se nada,
vishe ikada,
vishe ikada?
I tako prikljeshten i bespomocan,
lepoti prizora se divim,
zori shto tako tiho svice,
zelim da zivim!
Zelim da zivim!
Za sebe i svoje voljeno bice.
M J
Loznica 10.09.’07
Pošalji komentar