Kraj pochetka
Nebo oblak beli,pogled zalutali,
dusha prosto cuti, tamo iza svega
zatreperi zvezda,a srce oseca,
u dubini miran, kraj pochetka svega.
Za pogledom srce po beskraju luta.
Hoce da razume ili da prihvati,
Zvezde padalice,vasionu celu,
Kako da bar onu,najmanju uhvati,
Pa zagrljaj smrtni,na kraju u letu,
Samo za trenutak,kraj s pochetkom spoji,
Pa nek se dodirnu i krug se zatvori,
Makar i da sazna da to ne postoji.
Sa neba zvezdanog u tishini miru,
Sam sebe posmatram kako neposlushan,
Raspravljam sa sobom prazan i nechujan,
jedva se i vidim,beskrajno majushan.
K’o kamenchic
shto je iz dubina odnekud doluto,
oko mene pesak,okean u buri
milioni slichnih okolo rasuto.
Kad jutarnje Sunce iz mora izroni,
Pa zracima mekim obavije stene,
Iz srca ranjenog nevolje izgoni,
Ko de se u sreci nasloni na mene.
Rovinj '82
Pošalji komentar