Daleka jesen

28/9/2007
 


  

 

Daleka jesen

 

Jednom, kada navratiš u ovu poznu jesen,

možda se ni setiti neceš proleća osmadesetpete?

Ni onih slatkih osmeha,ni buketa ruža,

ni ozarenih lica, natopljenih svetlošću predvečerja,

ni nade koja plamti, ni duše koja sanja bajke?

Možda se ni setiti nećeš,mazo moja?

Jednom, kada nvratiš u ovu ulicu ovako praznu,

možda se ni setiti neceš:skakutanja i osmeha, sreće,

veselog čavrljanja, držanja za ruke po ceo dan

šetnji, razgovora o  nama, životu, deci, putovanjima...

Ni na kraj pameti možda ti nece pasti, zaljubljeni pogled,

koji je tonuo duboko u tebe, u tvoje misli i želje,

ni čežnje se setiti nećeš možda,a tako jaka je bila-nepresušna?

I sada srce podrhtava i žudi i one trene preživljava čeka te,sanja.

Možda se ni setiti neceš,jabuko rumena moja?

Jednom kada navratiš u ovo srce, ovako neveselo i samo,

možda ga više i nece biti,jer ga od tada nema,

kao što ni jeseni ove nema i nije je ni bilo, možda?

Nego ja hodim po oblacima žutim, nagorelim

od prevelike tuge za prolećima i letima onim.

I samo uspomene tu su, ako ih se secaš i pamtiš?

A možda ipak..,mozda se ni setiti neceš uspomeno?

I nemoj!Potoni u soptvene snove i u zaborav

i ne traži jesen jer je tužna,ni ovu ulicu jer je pusta.

Ne trazi srce ovo,jer ga nema,jer ga više nema.

lo ’07

Objavio Kojak u 11:23 | kategorija:
Permalink | Obavesti prijatelja | Komentara (2) | Pošalji komentar

Cuvaj se sine moj

28/9/2007
 

 

Chuvaj se sine moj

        

Drhtava ruka,povijen stas,

zauvek stoji i mashe blago,

i stalno chujem zabrinut glas:

chuvaj se! Pazi!-dete drago.

 

U svet kada sam krenuo taj,

da u njem’ trazim mesto svoje,

secam se:bio je sunchani Maj,

sa mnom krenushe i zelje tvoje.

 

I dok me zivot mamio moj,

saveti tvoji sa mnom bishe,

i svugde pogled zabrinut tvoj.

Da l’ cu ga videti ikada vishe?

 

Susreti dirljivi kakva divota.

Razgovor-pitanja uvek roj.

Izmedju njih su dva zivota,

pazi!-chuvaj se, sine moj.

 

Stizem ponovo tiho tuzim,

k’o uvek domu svom hrlim,

al’ nemam kome ruke da pruzim,

i koga nezno da zagrlim.

 

   SM  '85

 

 

Objavio Kojak u 11:18 | kategorija:
Permalink | Obavesti prijatelja | Komentara (0) | Pošalji komentar



[Template by: Rapsodia Colors.net] [Adaptacija za BlogOye Portal: WhoreOfBabylon]