Očekujem te

27/9/2007
   

               

             Ochekujem te

 

Ochekujem te svakoga trena,

U zraku Sunca proletnjega,

U kapi jutarnje rose,

Na mirisnoj lati ruze,

U bajnom obzorju-

Najvedrijega dana u zivotu.

Ochekujem te u shapatu,

tihog povetarca,

U mekom sutonu,

Na cvetnoj livadi razigranu-

Prepunu radosti i smeha.

Na svakom izvoru te ochekujem-

bistra pogleda-duboka.

Ochekujem te na rekama i potocima

I svugde gde zivot buja

Jer shta bi on bez tebe-

sreco moja i chemu?

U pesmi najlepshoj te ochekujem,

Na proplancima i livadama,

medju jelikama te ochekujem,

Kao najlepshu i najvitiju.

Na mesechini te ochekujem srebrnoj.

Medju zvezdama te prepoznajem-

Onim najlepshim i najsjanijim.

Samo u srcu tebe osecam,

I topim se u sreci nemerljivoj,

Shto imam pravo, da ti se nadam

I silnu srecu, da ti pripadam

I na trenutak samo, voljena moja.

Nemocan da rechju iskazem,

Vec samo delic osecanja.

Ovim ti putem shaljem i

I nastavljam: da te ochekujem

U treptaju oka na vetru,

U mekom uzdahu u zadnjoj zelji

U svim najlepshim snovima.

Dushom te dodirujem,

Najdraza moja C....a

 

  

17.08 '06g 

 

Objavio Kojak u 11:41 | kategorija:
Permalink | Obavesti prijatelja | Komentara (4) | Pošalji komentar

Dva krika

27/9/2007
 

Dva krika

 

Mi smo dva krika,

Dve tople suze,

I sve shto tren se zove.

Iza nas nece ostati nishta,

Sem vechne tishine ove.

 

Mi smo dve zelje,

Dva uzdisaja

I nishta zivot nam ne daje,

Sem bure laznih obecanja

I nade shto kratko traje.

 

Mi smo dve lazi

Dve chashe ispijene.

U laznom zanosu i zagrljaju

I rechi tiho izrechene,

U bolnom promashaju.

 

Iz laznog zanosa i obecanja

K’o da se sunce promalja mlado,

Izniche novi zivot iz nas

Kome se dajemo rado,

Moleci za  njegov spas.

 

SM '86

 

 

 

 

Objavio Kojak u 11:35 | kategorija:
Permalink | Obavesti prijatelja | Komentara (0) | Pošalji komentar

Neizbezno

27/9/2007
 

 

                                                     Neizbezno

 

Vishe me izbeci necesh moci,

Jer ja sam delic tishine,

Koji te mami u letnjoj noci

I doziva te iz daljine.

 

Zemljom dok mirno hodish,

Nek ljubav vlada mislima tvojim,

Dok neku dushu novu zavodish,

ti po grudima shetash mojim.

 

Kad nebu pogled zvezdanom hita,

Ili kada ti dusha umorna pati

I kad polezu prezrela zita,

Pogled te moj u stopu prati.

 

Snovima dubokim kada snivash

I silno starhujesh od starosti,

Istinu pravu od sebe skrivash,

da I ti putujesh ka vechnosti.

 

Tamo te chekam, iskreno nadam,

i nadu ne zelim da izgubim.

Oduvek tebi ja sreco pripadam,

zauvek dushom te nezno ljubim.

 

                            

                         

                         SM '91

 

 

Objavio Kojak u 11:30 | kategorija:
Permalink | Obavesti prijatelja | Komentara (0) | Pošalji komentar

Kraj početka

27/9/2007
 

Kraj pochetka

 

Nebo oblak beli,pogled zalutali,

dusha prosto cuti, tamo iza svega

zatreperi zvezda,a srce oseca,

u dubini miran, kraj pochetka svega.

 

Za pogledom srce po beskraju luta.

Hoce da razume ili da prihvati,

Zvezde padalice,vasionu celu,

Kako da bar onu,najmanju uhvati,

 

Pa zagrljaj smrtni,na kraju u letu,

Samo za trenutak,kraj s pochetkom spoji,

Pa nek se dodirnu i krug se zatvori,

Makar i da sazna da to ne postoji.

 

Sa neba zvezdanog u tishini miru,

Sam sebe posmatram kako neposlushan,

Raspravljam sa sobom prazan i nechujan,

jedva se i vidim,beskrajno majushan.

 

K’o kamenchic mali u pesku na plazi,

shto je iz dubina odnekud doluto,

oko mene pesak,okean u buri

milioni slichnih okolo rasuto.

 

Kad jutarnje Sunce iz mora izroni,

Pa zracima mekim obavije stene,

Iz srca ranjenog nevolje izgoni,

Ko de se u sreci nasloni na mene.

 

                                  

                                         Rovinj  '82

Objavio Kojak u 11:17 | kategorija:
Permalink | Obavesti prijatelja | Komentara (0) | Pošalji komentar

Sećanje

27/9/2007
 

Sećanje

 

Odakle god kuci da idem,

mati kroz prozor izgleduje

i blage ochi uvek me vide,

pa brizno srce se obraduje.

 

  Zaigra osmeh i blage rechi,

pogleda mila,pitati stane

i nikad ne uspe to da sprechi,

da suza radosti iz oka kane

 

Pa sva ustrepti ko list sa grane,

iznosi razne kolache redom,

pitanja mnoga,nikad da stane,

dok nas miluje toplim pogledom.

 

Svu je iscrpe radosti muke,

pa stalno,hitro nekuda hodi,

da li da miluje prvo unuke

ili sa nama razgovor vodi.

 

Sve je zanima,svega se seti,

a pitanjima nikada kraja,

ponekad ko da bi da poleti,

i ne pushta nas iz zagrljaja.

 

Rastanak svaki,teshko joj pada.

shta bi sve htela,ne zna ni sama,

jedva nekako suze savlada,

i dugo mashe,gleda za nama.

 

Kad god mi pogled prozoru hita,

mislima ista slika putuje,

strashljiva slutnja stalno se pitam:

da li nas josh uvek ochekuje?

 


SM   '82

 

Objavio Kojak u 11:06 | kategorija:
Permalink | Obavesti prijatelja | Komentara (2) | Pošalji komentar

U tishini

27/9/2007
   

U tishini

 

Pokushao sam da te zaboravim odmah

i nisam mogao nikako, nije ishlo bash!

Pokushao sam da ne mislim na zagrljaje tvoje,

da se ne secam sanjivih pogleda tvojih.

Pokushao sam da ne pricham o tebi,

da ti ne pishem pesme-ni pisma da ne pishem,

da ti ne pominjem ime i da ne mislim na tebe..

Nastojao sam da ne idem na nahsa mesta,

da nashe zore ne dochekujem,ni jutra nasha.

Nagovorili su me da te zamenim nekim,

da se posvetim nechem shto mami i opija,

a onda me je zagrlila tuga i nemir u dushi,

svi pogledi su postali sanjivi i mazni,

u svakoj prichi se potkradala pricha o tebi,

sve pesme sveta su samo o tebi opevane,

u svakom pismu su svi pominjali jedino tebe,

i oni od kojih to nikada ochekivao ne bih,

zlobnici i sitne dushe, pakoste mi sa njima.

Nisam ni znao da pola sveta tvojim imenom se zove,

a ona druga polovina neprekidno ga doziva.

Sva mesta na svetu su pochela da liche na ona nasha

ili su stvarno nasha bila i ne mogu da ih izbegnem,

a jedno nikako nema nachina da ga zaobidjem,

neizbezno je i nezaobilazno-ono u srcu mome.

Ono je najbolnije i nikako ne mogu da ga sakrijem,

ali je najsladje i najshire i najtoplije na svetu.

U njemu uvek si bila najsigurnija i najsrecnija.

Tako sam uzivao u svitanjima i zorama nashim,

a onda su mi sve zore pretvorile se samo u jednu,

a i ta jedna je bezbojna,siva i ne obecava svanuce.

Nikada iz nje nece svanuti sunachno jutro, ni dan.

Zamenio sam te rospijama i beshtijama pomamnim

i beshe slatko i zanosno.Beshe veselo na trenutak,

al’ rospije su samo rospije,kako te one menjati mogu?

A meni duhsa treba i to meka i blaga kao tvoja shto je.

Posvetio sam se cutanju i tishini,onoj shto srce jezi,

shto ispunjava svemir duboki i zaglushuje dubinom.

I opila me tishina i tama i tako opijen te trazim,

sanjam i dovikujme,a svemir cuti i nema odjeka.

Samo josh srce moje jechi i cheka neki glasak,

jer se ne miri sa muklom tishinom koja mami.

Mozda iz ove tishine jednom izbije prasak,

iz koga zivot nastati mora,a zivot je ljubav,

a ljubav smo mi, voljena moja, oduvek bili.

Pokushao sam da ti ne pishem pesme,

ali su one vec napisane,samo ih  prepisujem.

Pokushao sam,pokushao sam stvarno.

 

                   

        lo     '07  

Objavio Kojak u 11:04 | kategorija:
Permalink | Obavesti prijatelja | Komentara (1) | Pošalji komentar



[Template by: Rapsodia Colors.net] [Adaptacija za BlogOye Portal: WhoreOfBabylon]