Proljeće se polako približava kroz masku ljeta

Ljubav to čudo, iznenada uvijek nam dođe...

Jer ona je naša i glavna preokupacija svijeta

Ponekad tako iz nerazumljivih razloga prođe!

Osim što može biti topla i hladna kako za koga

Ljubav je začinjena od čežnje, nade i žara

Zato je nepredvidljiva, istkana od puno toga…

Ako se želi održati ljubavnicima treba mnogo mara!

Znademo da ljubav od sviju nas širinu traži

I samo uporan i snažan može da je teško održi

Jer je ona muka, slast i patnja sa mnogo draži

Te nas u neizvjesnosti, raju ili paklu polako prži!

No i pored svega, svatko od nas za njom žudi

Jer i Čovjek i Žena kad god se pojavi ljubav nova

Jedno drugom sve što zamisle pa i više  nudi

Obećavajući, daju,  uzimaju i grade kule od snova!

Svemirko