Kažu, ako hoćeš rat, Ljepotu i Rugobu do druge slaži

Od tog dana ne mogu nikako da se u ničemu podnose

Rugoba ukravši odjeću Ljepote; stalno počiva na laži

Ne mogu živjeti jedno uz drugo, imati ikakve odnose!

Lijepo nije samo dobar izgled, u prirodi nešto skladno

Već je u njemu dobrota koja zadovoljstvo, sreću pruža

Ružno je neka zavist što svakim trenom djeluje hladno

Neće nas moći, ono da svojim lažnim na tren razoruža!

Ružnoća tobože pozitivnim stavovima uvijek sve vara

Kada smo skloni da joj lakovjerno povjerujemo,vlada

Lijepo nas štiti od propasti, vječnu vrijednost zagovara

Ne dozvoljava ružnoći mir makar privremeno zavlada!

Svatko od nas jednu za drugu prečesto nekad zamijeni

Skrivajući se pod njezine zle haljine upada u nepriliku

Na sreću, stalna čežnja za novijim tjera ga ka promjeni

Čim pobjedi um, neskladno, iskoristiti će svoju priliku!