
Moramo uvijek svi odista znati
Da naše plaho srce za nečim pati.
Život nam ponekad, tuga skrati
Ako ne znamo u željama stati!
Moramo uvijek biti na čisto
Ako se ostvari naša svaka želja
Da nam neće biti zauvijek isto…
Tuga će doći umjesto veselja!
Moramo znati naša okolina
Nije često nesebična, skromna
Harmonična naštimana violina
Već zla, lažna, vjerolomna!
Moramo znati ti naši životi
Nisu ispisana knjiga jasna…
Neka nas djelovanje ne sramoti
Ako bude vrludava, strasna!
Svemirko

I nekim čudom,upravo takva postaje naša svakodnevnica.
Nastojim očekivati mala čuda,sreću,pažnju,ljubav,zdravlje,uspjeh....
Jako se začudim ako boli život.
Želja gotovo da i nemam.Ne stignem poželjeti....ili sam skromna.
Možda sve ovisi o osobnoj Filozofiji!?
Ela