Kažu, ako razbiješ ogledalo sedam godina nesreće donosi

Razbijanje većega broja ta se brojka, drastično umnožava

Može li sudba naša huda, sve te priče o nama da podnosi

Vjera u to, život svakog čovjeka, ograničava i usložnjava!

Um naš, asocijativne poveznice, svakoju istinu ovog čina

Postavlja u proturječje jer se ona u strogo pitanje dovodi

Nema nikakvog izbora, grubo, nemarnost je pusta pučina

Ako prihvatimo nejasno stanje, nas u stranputicu odvodi!

Kažu, čovjek je izumio ogledalo kao bi vidio kako izgleda

Jer njegov lik čini onako kako u životu uradi, nekada misli

Bez njega imamo li mi išta? Naša budućnost je bez izgleda

Nužnost je i sloboda! Čovjek uz nju bolji život sebi smisli!

Kad bi se svi, priči, o razbijanju nečeg kompaktnog držali

Staro bi stanje u nedogled o bitnim pitanjima mi nastavili

Bojeći se novog sve nakaradno, konzervativno bi podržali

Zar ne bi Svijet u tomu slučaju u napredovanju zaustavili?