Zamišljamo li naše sure živote, u stvarima raznim

Isprepletene svakog dana sitnicama drugim nekim

Ako vidimo da djelić fali, osjećat ćemo se praznim

Zažaliti što sudbi mozaik, nismo ispunili ponekim!

Na neke smo već i navikli smatramo ih prirodnim

Ali postoje i one male stvari koje ne primjećujemo

Ako nam uzmanjkaju, tada smatramo neprirodnim

Osobito uživaju li ih drugi odmah to zamjećujemo!

Na našu žalost naoko nevažno često mi propuštamo

Ozaren sretan osmjeh iza gustih, tamnih oblaka viri

Sreći svojoj svratiti sebi niti drugima ne dopuštamo

Kad je kasno, očekujemo da nama odnekud proviri!

Ima mnogo nečeg ružnog koje nekad opažamo teško

Okrutnost nas okruženja naučava da ne razlikujemo

Dobrotu i zloću, onda nam je njih shvatiti preteško

Drugim, nesretnicima u životu sve više nalikujemo!

I kakva izlaz napokon za nas sve sad u društvu ima

Moramo učiti i malene stvari, okolo nas razaznavati

Sretan je onaj koji druge čini veselim, većinu poima

Istinu, zadovoljstva će u svom životu prepoznavati!