Imamo, neku ideju koja sine u smisao

Uz silni napor problem se jedan riješi

Uspješno što ju je netko dobro opisao

Kritički, a ne da subjektivno pogriješi!

Ako je u svijet primljeno to djelo naše

Time smo, tad drugome vrata otvorili

Bez obzira koja nam ti priznanja daše

Zlih smo zbog toga premnogo stvorili!

U stvaranju nečega neprijatelja tu ima

Jedan je suparnik dok se zavidnik krije

Netko te slavi najgori je koji ne poima

Suprotstavlja se, hvali da laži, prikrije!

U ljubomori skoro isto tako svake rane

Same emocije u obliku nekom, drugom

Koja boli, i melankoliju širi kroz grane

U srce, suru mržnju zavojitom prugom!

Moramo si pristojan život živjeti jedan

U kome nas, neće, niti u tragovima biti

Znati,  svatko je važan, života vrijedan

U suprotnome, ne bi si mogli, oprostiti!

No ništa ni u zvijezdama neće izbrisati

Jednu običnu općenitu, ljudskiju misao

Niti će ikada itko moći negdje zapisati

Da ljubav, život, nemaju vječni smisao!