Evo osecam se luckasto i shodno tome se sa kompa cuje Bebi Dol. A zasto sinoc nisam mogla da spavam? I zasto sam jutros uzela potpis na pogresnoj strani indeksa? I sisla na skroz nekoj levoj stanici?
Odgovor na ovo pitanje poslednju put je vidjen negde u spletu smedjih kovrzda, na par santimetara od dva oka brza kao musice, na dlanovima ruku ubdjenih da dobro sviraju bubnjeve, a onda je smugnuo kroz sumu logici stranih misli koje samo dve devetnaestogodisnje hemisfere mogu da sklope svojim devetnaestogodisnjim neuronskim vezama.
A bilo je par dodira ispod stola, i ljubomorni pogled bivse ribe (mmmmm...) koja voli da igra bosa, i samo (samo?!) cetiri godine razlike. Ah, da i ono cuveno - nadam se da smo presli tu barijeru godina.
Bilo je tu i samopromocije. Ja sam mlad, mogu da izdrzim celu noc!
Ijao.
A ja imam decka.
