Razmišljam ja često, zašto te još volim
Nijedna mi pomisao baš i ne odgovara
Uzeo sam, sad pravo da sebi dozvolim
Voli, koji prašta, kudi, dobro zagovara!
Skoro svakoje biće osvaja ljepota neka
Tako i tebe osmjesi draga, ljupkim čine
U mnogim se bićima krije mana poneka
Tvoje djelovanje sretnim, okolinu učine!
Kažu da iskušenje ljude jakima napravi
U životu našem, uvijek se nešto događa
Pa i najgora osoba se u pravilu popravi
Ustrajnog čovjeka, malo napast pogađa!
Patnja u životu, humanijim čovjeka čini
Nitko tko boli svoje, tuđe nije podnosio
Bio zapetljan, izgubljeno lutao na pučini
Dobrim djelima, drugima sreću donosio!
Volim zbog mnogo toga što se tebi sviđa
Borbenost i hrabrost u trenutku željnom
Um britki koji nikad, važnost ne previđa
Čini tako bliskom, voljenom, poželjnom!
Pa krene veza, odnos. Doživljaji i emocije. Dijelimo segmente skupa. Odlučimo voljeti.
Kroz voljenje na kraju ostane privrženost. Uz malo truda do kraja života.
Mislim da je trud ključ dobrog odnosa.
Opet sve je nedovoljno ako nas nešto veće od nas ne okine, već pri samom pogledu na odabranu osobu.
Okine na fizičkoj i duhovnoj razini.
Uz to okidanje život je bogatiji i zanimljiviji. Tjera nas na davanje najboljeg od sebe za sebe, njega i sve druge...