O ljubomori raznih mišljenja od postanka svijeta ima

Neka su obična; ne smijemo se nasmijati njima olako

Dok su druga dublja tako da ih pametan samo poima

Svaka valja razmotriti jer su poučna i shvatljiva lako!

Kažu, kako nije ljubomorno biće, onaj koji nekog voli

Već koji želi, voljen biti, hoće da se sve oko njega vrti

Nije ljubav slijepa, ljubomoran ružnom k sebi dozvoli

U tom silnome htijenju svoj interes mu tada um zavrti!

Pretpostavlja, ljubomoran čovjek u ljubavi posjed želi

Ne dozvoljava ni za tren da tu osobu netko drugi gleda

Vidi samo kao svoju; gdje je tu ljubav kad tako poželi

Ljudi u većini tvrde, ljubomoran, moralni idiot izgleda!

Nije ljubav slijepa već je to opaka, zla ljubomora naša

Svakako nije niti jedini izlaz ako nas netko ne voli više

Potvrđuje kad se prema voljenom, posjednički ponaša

Bojeći se neće ga zadržati; u stvari on sebe ljubi suviše!

Zamišljamo li naše sure živote, u stvarima raznim

Isprepletene svakog dana sitnicama drugim nekim

Ako vidimo da djelić fali, osjećat ćemo se praznim

Zažaliti što sudbi mozaik, nismo ispunili ponekim!

Na neke smo već i navikli smatramo ih prirodnim

Ali postoje i one male stvari koje ne primjećujemo

Ako nam uzmanjkaju, tada smatramo neprirodnim

Osobito uživaju li ih drugi odmah to zamjećujemo!

Na našu žalost naoko nevažno često mi propuštamo

Ozaren sretan osmjeh iza gustih, tamnih oblaka viri

Sreći svojoj svratiti sebi niti drugima ne dopuštamo

Kad je kasno, očekujemo da nama odnekud proviri!

Ima mnogo nečeg ružnog koje nekad opažamo teško

Okrutnost nas okruženja naučava da ne razlikujemo

Dobrotu i zloću, onda nam je njih shvatiti preteško

Drugim, nesretnicima u životu sve više nalikujemo!

I kakva izlaz napokon za nas sve sad u društvu ima

Moramo učiti i malene stvari, okolo nas razaznavati

Sretan je onaj koji druge čini veselim, većinu poima

Istinu, zadovoljstva će u svom životu prepoznavati!

Nikad nisam dopustio da ljutnja, bijes nad mnome zavlada

Kaže mi čovjek s kojim sam poduže i naširoko razgovarao

Tko to u životu često uspije taj svaku prepreku lako svlada

Osobito ako je kada zatreba manjinu, nesretne zagovarao!

Misliš tako? Što je kad nečija riječ nekog duboko podbode

U većini ljudi se slatko nasmiju, taj od njih dobije priznanje

Ne! Misao tvoga neprijatelja, više njega nego tebe probode

Kad mu umjesto ružnog čina blago i krotko daješ na znanje!

Ne srdi se kad te neugodnosti u bilo kojem trenutku snalaze

Trpiš još i više! Moraš da svakojake udarce i zloće podnosiš

Blagost omekšava srdžbu a lijepe riječi put do srca pronalaze

Kao miran čovjek sam sebi utjehu i drugima koristi donosiš!

I na koncu, svaka bahatost i grubost za rezultat neuspjeh ima

Čim spoznamo svoje propuste, lako ćemo od drugih podnijeti

Najljepše je davati nekomu nego kad čovjek od drugih prima

Blagost je prekrasan ukras koji će većini nadu i sreću donijeti!

Kažu mi moji bliži od malena, naprijed idi

Svaki čovjek koji do sebe i  do drugih drži

U svojem pokretanju, nekakvi smisao vidi

Kretanje je život! Ima zadaću da se održi!

Dobro! Ali čemu, često sebe, nekad pitamo

Što ako za nekim ili nečim zaostajemo malo

Upadamo li u opasnosti da naokolo skitamo

Znamo slučajeve kad smo izgubljeni zamalo!

Kad god se ponešto lošije sa nekome dogodi

Uvijek treba nesebično koji zaostaje pomoći

Moraš pomisliti da će  i tebe takvo da pogodi

Nećeš drugog spasiti ako nećeš sebi odmoći!

Vanjsko viđeno uvijek jasno u nama pokriva

Dva lica kad u raznim prilikama u svima čuče

Kad ljudsko treba uvijek nam se ono otkriva

Zlo od kojega bježimo tada humano odvuče!

Gdje je najbolje mjesto, razmišljam već dugo

Svi ljudi se nekako u posljednje vrijeme hvale

Svojim, mjestima, krajolicima, navode drugo

Kako bi istakli sebe, smišljajući loše i podvale!

Žude, najbolje mjesto da bi se od nekog skrili

Neprekidno se, dosađujući, traže sve i svašta

Želeći, ostati skriveni, zadnju bi paru potrošili

Izmišljaju, svakojake načine koja nudi mašta!

Poneki čineći zla, bježeći od zaslužene kazne

Ulažu napor da bi, barem privremeno nestali

Većina, u potrazi, misleći liječiti duše isprazne

Čak, i, ono  što je najstrašnije, živjeti prestali!

Koje je to najbolje mjesto gdje se treba skriti

Ima takvo, no svi pokraj njega olako prolaze

Iako, se, njegovom zaštitom ,najlakše pokriti

Srce je to mjesto, u koje ljudi najrjeđe zalaze!

Čovjek kroz cijeli svoj život, na kraju puta

Osvrće se za sobom što je on ili nije učinio

Pokunjeno za propuštenim, čela uzdignuta

U djelovanju, zla koja je namjerno počinio!

Na prvome, mjestu, to su zanemareni snovi

Prvo pitanje što se njegovome umu postavi

Življenje svakog koje počinje na toj osnovi

Za nadu i željeno, ne smije da ih zapostavi!

Želje, jednoznačne, različite neke mogu biti

Ako ih izabrane misli kroz moralnosti vodi

Rabi li ih za zlo o njega će mu se one razbiti

Jer se zloupotreba svakoja na obračun svodi!

Neostvarene predodžbe što je mogao ostvariti

Ali ih je u životu zanemario i olako propustio

Umjesto svih za sebe je namjeravao postvariti

Na štetu drugoga, mnoga nedjela je dopustio!

Pođe li na početku svog puta krivim smjerom

Ne ispravi li ga do kraja, račun mora podnijeti

Bez obzira o vremenu, kada i s kojom mjerom

Historija će toga nepovratno u kovitlac odnijeti!

Ljubav onako skromno pričeka čovjeka pokraj puta

Uhvativši ga za rukav i stidljivo, poniknuvši zaustavi

Ovaj se namršti, pogleda ju prezirno čela uzdignuta

Što se uopće usuditi smjela da se njemu ovakva javi!

Povedi me odmah ka sebi! Ja sam tvoja jedina nada

Odjenut ću te, u najljepšu odjeću koju srećom zovu

Čudim se! Zar ne vidiš imovina posve naokolo vlada

Možeš li me ti onda obući u neku drugu sreću novu?

Usadi u svoje srce! Pokazat ću ti najljepše prostore

Tvoj je govor tako nejasan, imam svega što poželim

Slijepa si! Skini već jednom sa očiju te tvoje, zastore

Mogu ja sve što hoću! Čak i uništiti ako baš zaželim!

Grubijane progovorit ćeš najljepšim jezicima Svijeta

Po čemu ću saznati kako je, istina sve što pričaš ovo

Izgledat ćeš preporođeno, poput procvaloga cvijeta

Ljubav je, uvijek, iznenadna, za čovjeka nešto novo!

Sve, ima svoj smisao što na svijetu postoji

Kad porađanjem, žurbi uokolo umire, raste

U svojoj borbi za mjestom poželi da opstoji

Neočekivano suprotno volji drugih izraste!

Ako ga u tome, spriječiti, zaustaviti nastoji

Silom neće postići trajan mir, mora to znati

Koliko god uložio, to su privremeni zastoji

Stalnu mjeru za pravdom mora prepoznati!

Sve na ovom svijetu treba u namjeri opstati

Kako bi dalo, jednake šanse tko god zatraži

Inače će u svome naumu usamljeno zaostati

Čak iako istomišljenike međusobne potraži!

Razlog postojanja na svijetu ovome sve ima

Ne smeta li drugima cijeniti ga u svemu znaj

Uljepša okolinu, da ničije mjesto ne zauzima

Kažu, ako hoćeš rat, Ljepotu i Rugobu do druge slaži

Od tog dana ne mogu nikako da se u ničemu podnose

Rugoba ukravši odjeću Ljepote; stalno počiva na laži

Ne mogu živjeti jedno uz drugo, imati ikakve odnose!

Lijepo nije samo dobar izgled, u prirodi nešto skladno

Već je u njemu dobrota koja zadovoljstvo, sreću pruža

Ružno je neka zavist što svakim trenom djeluje hladno

Neće nas moći, ono da svojim lažnim na tren razoruža!

Ružnoća tobože pozitivnim stavovima uvijek sve vara

Kada smo skloni da joj lakovjerno povjerujemo,vlada

Lijepo nas štiti od propasti, vječnu vrijednost zagovara

Ne dozvoljava ružnoći mir makar privremeno zavlada!

Svatko od nas jednu za drugu prečesto nekad zamijeni

Skrivajući se pod njezine zle haljine upada u nepriliku

Na sreću, stalna čežnja za novijim tjera ga ka promjeni

Čim pobjedi um, neskladno, iskoristiti će svoju priliku!

Sanjao sam ja za nas mila mjesto jedno

Tamo sam znadeš tebe u snovima sreo

I nije mi mislim ni danas baš, svejedno

Što te nisam zaustavio, odmah presreo!

Sreo sam te jednom u gradskom parku

Ti si sama ondje kao ja, zamišljena bila

Osjetih prema tebi u trenu žudnju žarku

Nejasna se veza između nas dvoje zbila!

Treći puta sam te stvarno na ulici vidio

Iznenađeno smo jedno pred drugo stali

Presretan tu, nešto u svome srcu uvidio

Da smo jedno mi biće od dvoje postali!

Treća je sreća, znade se navoditi i kaže

Čovjek ustreptalo želi da mu se dogodi

Ako ljudski osjećaj odsudno ne zakaže

Ljubav kad-tad svakog k'o malj pogodi!