Kad bi mi, sve blago na svijetu bilo dostupno

A tvoje, nesebične, ljubavi žarke, ne bih imao

Propadao bih jadničak bez tebe tad postupno

Išao svijetom, kao slijep, ništa ne bih poimao!

Kad bih znao znanje, sve ljudske i druge tajne

Snagu koju bih mogao imati, te mnoštvo toga,

Ako, ništa, od tvoje ljubavi ne bih imao bajne

Znaj! Bilo bi mi, manje važnije, od srca tvoga?

Kad bih sve, što god poželim, još od toga dao,

A tvoje ljubavi ne bih ja imao, koristilo, ne bi!

Cijeli bi moj svijet bio izgubljen, zauvijek pao,

Kad bih u nekom zlom trenutku oprostio sebi!

Ljubav strpljiva, dobrostiva, trenutak dočeka,

Ne hvali se ne uzoholi ljubav nikom ne zavidi,

Ne raduje se, zlu, veseli kada dođe istina neka

Zaustavlja, na tren vrijeme, neka ju svaki vidi!

Vrijedno, u najtežem izazovu ne može prestati!

Kad progres novo primora, zaostalost pomiče,

Dolazećom razgradnjom staro će stanje nestati

Ljubav ruši sve, pa i mržnja pred njom uzmiče!