Ispod snijega polako, nestaje list žut

Gle! Proljeće dolazi na kućni prag!

U parku pahuljice još mi zametu put

Tuga sad ostavlja na mom srcu trag!

Zlo vrijeme gazi sve pred sobom

Zamiru naše nade, zamiru snovi…

Sjetim se čarobnih šetnji s tobom!

Potajno znaj, mislim bit će novih!

Da, Možda, možda jednoga dana…

Srest ću te opet na mjestu ovom!

Naša će srca potaknuti zora rana

Obasjana srećom i nadom novom!

Proljeće je ipak nezaboravno doba

Kada se rađaju novi planovi i želja!

Ali, i da se opet stara ljubav proba

I klikće od radosti, sreće i veselja!

Svemirko

Nezaboravna moja, ljubavi sjetna…

Često se pitam, što radiš sada?!

Jesi li nakon svog odlaska sretna?

Ili tuga tobom nepovratno vlada!

Znaš i ja nisam znao što hoću

Još sam tužan i za tobom plačem

Očekujem, sanjam te danju i noću

I na korak tuđi u nadi skačem!

Sanjam te mila  to moraš znati

Još si u srcu mom i uvijek ćeš biti

Jadna moja duša za tobom pati

Čekam sa zebnjom, što će se zbiti?

I dokle god postoji još neka nada

Vrati se srećo, na koljena past ću…

Bez obzira što tvojim srcem vlada

Čekam te s jednakim žarom i strašću!

 Svemirko

Eh, eh, moj i tvoj …I njegov živote…

Gle' kako većina o njemu lijepo zbori !

Ako iskoristimo sve njegove divote

Vječno kao potočić  vremena žubori!

No, onaj koji svoj i drugih posao radi

Često, osim što dobro čini znade da i griješi

Loše je, ako na zlu, svoju karijeru gradi...

Gore kad se podlo drugih suparnika riješi!

Povrijeđeni se zbog toga često naljuti

Potakne pobunu protiv nepravde svoje…

Naravno da to na dobro nikako ne sluti

Zbog toga se zloće itekako nužno boje!

Jedini izlaz za sve, može se i mora naći

Da čovjek čovjeku bude dobar brat i drug

Inače se jadan neće u teškoj zamci snaći

Već vrtjeti izgubljen, neprestano  u krug!

Svemirko