Razmišljam, kakva bih svakome dobra učinio
I odlučio se na korak neki efikasni, drastični.
Trudom bih svu tugu, bol i jad djelima odnio
Učinak bi bio svima oslobađajući, fantastični!
Na primjer, sve što sam do sada loše uradio
Prebrisao tad moje, drugima, životne greške!
Za srce naša bolna, veliki bih posao odradio
Zaustavivši svima daljnje posljedice preteške!
Sve iscrtao na golemoj velikoj praznoj ploči
Da se sudbine svim ljudima drukčije dogode!
Isprave sva tuđa zla, mane u dobra pretoči…
Ili bar na neko neodređeno vrijeme odgode!
Poželim da ponekada tajne ostanu skrivene!
Da pametnog stvora kajanje ne grize i peče…
Neka nikad, nikom ne budu nade otkrivene,
Da jedan drugog u dobročinstvu ne preteče!
Svemirko


Dragi, ne čekajmo više, kaže meni ona,
Tražila je stavove u pogledu svom
Sreo sam ja Tugu prije neki, mrzli dan.
Hodam gradom, pratim koraka ritam
Čemu žurba, moja draga damo!
Između neba na stablu čuje se lišća šum!
Što se to nama i drugima odjednom desi?
Jedno drugom malo toga znači,



Osluškujem naš ritam tišine tako lijep
Mnogo pitamo, dokle doseže ljudski um
Odlazi, umire ili se ženi ili putuje
Gradska su sva svjetla kao zvijezde sjala
Skoro je svanuo sasvim običan sunčani dan
Na morskom žalu djevojka zamišljeno stoji
Često se pitamo što nam srce znači
Noć se i Dan polagano zbližava

Šetnja punih snova
Ti si sav moj raj, zvjezdani sjaj
Danas mi je trideseta!
Bol, nada su ti koji čovjeka kroz život prate






Uvjeravam sve naokolo, glasno…