Tko na ovom svijetu podnosi samoću

I hoda bez nade, snova, danju i noću?

Tko podnosi da bude žalostan, bijedan

I osjeća kao napušten nesretnik jedan?

Tko podnosi da nema bar svojeg druga

I tumara bezumno kao jednosmjerna pruga?

Tko podnosi da nema dragih prijatelja…

I bude praznog duha i bez pustih želja?

Tko podnosi da ga zaposjedne jad i tuga

I da mu put do cilja neprestano vijuga?

Tko podnosi da zbog banalne prepreke plače

I na svaku zapovijed kao sužanj skače?

Tko podnosi da ga umjesto uma, noge nose

I nada, snovi, osjećaji da mu se uvijek kose?

Taj nema nikakve šanse napustiti zlo na vrijeme

I skinuti sa sebe prošlost kao teško breme!

Svemirko  12. 08. 2008.