Ja bih volio biti Čovjek, reče sin svojoj Mami.

A Mama ko' Mama šuti brižna i svoj posao radi.

Nasmije se. Reći ću ti jednom kad budemo sami…

No, sada ne smetaj Mami, i vrijeme joj ne kradi!

Ali, Mama ja bih odmah pravi Čovjek htio biti!

Ona se opet nasmiješi, ali sad već malo ljuća

O Čovjeku ćemo pričati jednom, ništa ti neću kriti

No to je tema za malo dijete zasada prevruća…

Djeca obično složena pitanja postavljaju tako

Da svoje drage roditelje natjeraju  često da šute

Na teško dječja pitanja odgovoriti nije uvijek lako

Zato na svoju djecu nervozno viču i jako se ljute!

Mamice draga, ja Čovjek baš hoću biti sada!

Njezino lice preraste u grčeviti osmjeh a usta šute

Dijete zna kako da Mamino srce uvijek savlada…

Uf, ne budi dosadan, Mamine su usne već ljute!

Onda ga pogleda ozbiljno: Čovjek je najteže biti!

To ime mnogi trebaju naročito zaslužiti, mili sine moj,

Sve lijepe osobine ljudske zaista moraš u jedno sliti

Da budeš tako, tako dobar Čovjek, kao tata Tvoj!!!

Svemirko