Dan se polako rađa, prolaze teške besane noći...

Umorna moja duša i tijelo ne predaju se baš lako

Čežnja me zaokuplja, na počinak sam moram poći

Je li mi to suza kapnula niz lice, jesam li plako'?

Bespućima jurim, mila! Ima za nas još spasa

Vrišti mi srce od kada si nenadano otišla draga…

Zovem nebo da mi te vrati, ne čujem mu glasa

Ljubavi! Nema tvoje poruke, nema ti traga!

Znaj da si jedina ljubav bila i bit ćeš u srcu mom

Dokle god postoj još nešto od života u meni…

Vjerujem da me potajno čekaš u srcu sam tvom

Želja još tinja našim snovima i u našoj sjeni!

Tko zna gdje si! Ništa nije zamrlo u ljubavi mojoj

Čekat ću te dugo! Čak zauvijek i što god se zbilo…

Usađen sam u nadanju, snima i pod kožom tvojoj

Volio sam, volim te i voljet ću te, gdje god te bilo!

Svemirko